Bok, dragi moji! Znam da me nije bilo neko vrijeme ali, kako je ljeto u svim segmentima društva nalik zimskom uspavljivanju prirode tako sam se i ja malkice uspavao (ulijenio). Praf-zapraf i nije bilo nekih događaja koji bi trgnuli ili zainteresirali javnost. I, baš kad sam si mislil kak’ bu mi kolumna na kraj ljeta krenula u smjeru tipa : nije ni čudo da je turizam na koljenima…za jedno spavanje i malo tuširanja 65 eura and dodatak od 5 eura za klimu i 5 za psa, votkaredbull 60 kuna, Jana 0.33 dl. 20 kuna, Kebab 45, slajs Pizze 15 kuna….dabogda svi propali…za neke stvari se čak ni država ne može okrivljavati!!!, dogodio se jedan stvarno potresni događaj koji nije bio ni u kakvoj vezi sa stvarnim potresom/zemljotresom koji je tih dana potresao dio Hrvatske u okolici Ogulina. Naime, Papa Franjo je na povratku iz Brazila novinarima u avionu izjavio da homoseksualne osobe treba tolerirati i da on nema ništa protiv LGBT zajednice te da ih smatra punopravnim članovima katoličke Crkve ako oni traže sebe kroz Crkveni nauk. E, tu sam očekivao pravi pravcati zemljotres! Kad ono – niš’! Markovička i njena ekipa za obitelj ostali bez riječi i to doslovno. Niti pisnu niti zubi škrinu. Jedini koji je odreagirao je (to mu moramo priznati voljeli ga ili ne) je bio Milan Miki Bandić. Početkom kolovoza primio je predstavnike LGBT povodom ILGA Europske konferencije koja će se održati od 23. do 27. listopada u hotelu Sheraton a Grad Zagreb će biti pokrovitelj Konferencije. we da stvar po Crkvu u Hrvata i njene simpatizere u pokretu “Za obitelj” bude gora, Papa Franjo je neki dan izjavi u intervjuu za isusovački časopis Civilta Cattolica rekao : “Crkva ne može ustrajati samo na pitanjima povezanima s pobačajem, s homoseksualnim vezama i s primjenom kontracepcije. Nisam puno govorio o tim stvarima i to su mi predbacili. Kada o book govorimo, moramo govoriti u stanovitom kontekstu”. Sad bu svi koji su galamili u frci jer ako se nastave ponašati kako su se ponašali bili bu u grijehu neposluha spram Pape koji je ujedno i nasljednik apostola Petra. Ako su iskreni u svojoj vjeri bolje bi im bilo da ga poslušaju inače su nagrabusili.
Nešto u to vrijeme, početkom lipnja, pobunili su se i sindikati zdravlja. Frka je, kako znamo, nastala oko novog kolektivnog ugovora, prijetili su i štrajkom usred turističke sezone i, ništa. Skužili su ako štrajkaju – nema godišnjih odmora i zakazali štrajk za 18.09. u 07 sati ujutro (procjena da su se svi koji su na odmoru vratili). E, tu sam ih čekao i vjerovao kako će ipak nakon odmora shvatiti da je država u frci i da nema druge nego stisnuti zube i raditi matriarch kako bilo jer, adore u proračunu nema sve da Linić uvede dva puta fiskalizaciju. Ali, nije to ono kaj me ždere. Gledali smo silne serije i filmove o bolnicama diljem svijeta i jedina konstanta u njima (osim kritično bolesnih i umirućih pacijenata) je … koliko su doktori dužni na ime školovanja. we dok je svima u svijetu stažiranje i specijalizacija veliki financijski problem u Hrvata je taj problem jednostavno riješen. Plaćaju bolnice odnosno Ministarstvo zdravlja čitaj, porezni obveznici. Evo jedan primjer iz sasvim drugog kuta diplomanata jednog Filozofskog fakulteta recimo u Zagrebu. Mislim OK, doktori su doktori ali da ima hipokrizije u ovom štrajku ima je. Uzmimo npr. studenta povijesti umjetnosti koji želi polagati kustoski ispit (cijena 1.530,00 kuna) on/ona u (dosadašnjoj praksi besplatno, a sada prolaze bolje i primaju 1.600,00 kuna) stažiranje odrađuje godinu dana u nekom od muzeja. Ako želi doktorat ili nešto slično iz svog polja expertize mora platiti sam (45000,00 kuna). Doktori pak provode obavezno stažiranje u bolnicama i za to su plaćeni mjesečno oko 3932,42 kn (klikni na iznos za cijelu informaciju), nakon što to odrade, polože potrebne ispite i žele se specijalizirati potrebno je da ih bolnica uputi na specijalizaciju u trajanju od 3-4 godine a cijena je u blizini standard stotina tisuća kuna i za to lova iz bolnice (koja je dotirana od Ministarsva zdravlja koje je na proračunu) i naravno plaća im u tom periodu ide normalno. E, unhappy se pitam tko je ovdje lud? Em se žale na plaće koje i nisu tako masculine obzirom na situaciju u zemlji, em su plaćeni tijekom cijelog procesa (nakon završenog studija) bolje od svih drugih koji za svoje zvanje sve “specijalizacije” moraju sami plaćati. Mi njih kroz poreze financiramo da se obrazuju i specijaliziraju kako bi nam bili na usluzi kad se razbolimo, a oni nas tretiraju kako nas tretiraju kad im se drznemo doći u prepune čekaonice … fakat ne kužim. Ako im ne valja neka vrate lovu za sve specijalizacije i neka odu to platiti u USA ili bilo gdje drugdje papa neka onda štrajkaju do mile volje. Drugi su standard rukava ovog štrajka medicinske sestre i tehničari. Njih doktori tretiraju kao minorni ali nažalost i njima nužni shred u sustavu. Oni odrađuju najgore poslove i u direktnom su i stalnom kontaktu s pacijentima 24 sata na dan. Mislim, nije da ih ne trebaju ali, kad bi njihove poslove odrađivali recimo roboti ili časne sestre koje bi po naravi svog poziva trebale raditi besplatno kao i Majka Tereza, ne bi se ni okrenuli za njima kad bi odlazile/li preko vrata na Burzu rada. Čast izuzecima. we još jedna stvar u vezi ovog štrajka. Ja sam (ne budi lijen) potegnuo do jedne zagrebačke bolnice da vidim taj čuveni, u medijima sveprisutni trenutak 5 do 12 u kojem se okupila masa doktora i sestara ispred ulaza. I, kaj se desilo? Televizije i fotografi lijepo poslikali doktore, uzeli izjave i već iza pola jedan nigdje nikoga. Mediji su dobili ono po što su došli, svekoliko medicinsko osoblje dobilo što je željelo uz malo više od pola sata pauze a, gledatelji/pacijenti privid štrajka po svim bolnicama i, svi zadovoljni. Pacijente u bolnici nitko nije ništa pitao, valjda oni i nisu važni u ovoj priči. 
Hrvatska povijest je bremenita i prožeta mnogim bitkama i ratovima. Hrvati su sudjelovali kao elitne trupe u gotovo svim velikim europskim vojskama kroz povijest od Švedske do Španjolske. U tim se bitkama ginulo i slavilo ali, od svih bitaka ima jedna jedina bitka koju Hrvati nikada ne mogu dobiti, to je ona protiv samih sebe. Naravno, ovdje ću se osvrnuti na slučaj “Dvojezične list u Vukovaru”. No, ajmo od Istre za početak. Istra je bila pod Talijanima dugi niz godina i Hrvati nisu baš dobro prolazili u tom okruženju, nasilno su ih talijanizirali, tlačili i progonili na sve moguće načine i sve u svemu stoljećima su bili građani drugog reda. Prvo poznato uvođenje dvojezičnosti se istarskim Hrvatima dogodilo 1883.god. za Austro-Ugarske ali talijanskom okupacijom 1918.god. je nestala. Mussolinijeva Italija (1922.god.) je uvela zastrašujuću diktaturu za sve netalijane. i tu je veliki dio hrvatskog stanovništva prošao veliku kalvariju. I, unhappy da ne dužim o zločinima koji su se događali nad Hrvatima u fašističkoj Istri vračam se na dvojezičnost koja je uvedena ne nakon dvadeset godina već u drugoj polovini četrdesetih godina prošlog stoljeća. Rane i sjećanja su bile kao da su se dogodile eto, jučer. Ali uz puno truda da se ta dvojezičnost mora provesti danas je već najnormalnija stvar o kojoj se nikome niti ne pada na pamet razgovarati. Možda je to zato jer Istarski branitelji imaju pametnijeg posla nego gubiti vrijeme na list s dva jezika na njima ipak, znate, kriza je – treba delat.
Ili pak nemaju u tako velikom broju visoke braniteljske mirovine da mogu tjednima demonstrirati. Mislim, nije da u Istri nema problema s dvojezičnim tablama papa je tako ZAJEDNICA HRVATSKIH UDRUGA U ISTRI pokrenula Postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke Općine Bale o imenovanju i preimenovanju ulica i trgova i to su nazvali “JEDNOJEZIČNA DVOJEZIČNOST U ISTRI” papa je čak o book pisao i “Vijenac” poznati dvotjednik za kulturu Matice hrvatske. Table iz priloženih fotografija još uvijek stoje a zapjenjene bučne mase ljudi nigdje na vidiku. Eto, uz ovaj mali povijesni pregled idemo do Vukovara. Kome i čemu su služile te demonstracije i razbijanja danas još uvijek nije jasno. Možda Karamarku koji je sudjelovao u izradi i donošenju zakona o dvojezičnosti? Kako je od tih demonstracija krenuo u zazivanje izvanrednih parlamentarnih izbora spreman sam povjerovati da se i on krije iza organizacije i kurenja opće frke diljem zemlje. I, da frka ne ostane samo u Vukovaru pobrinuo se Europski uhidbeni nalog, zakon sada poznat kao “Lex Perković”. Jaca Kosor, obuzeta svojom ulogom slučajne premijerke , brže bolje je potpisivala sve što joj je EU stavljala na papir te zbrzala je predpristupne pregovore misleći ni na što do svoje opsjednutosti željom za ulaskom u bilo kakvu povijest, a Karamarko, dok je bio šef policije i tajnih službi, nije odradio posao i izručio dotičnog Njemačkoj bez obzira bilo naloga ili ne, jer je, ako ništa drugo, on bio predmet istrage. I, unhappy kaj? Jaca se okolo pojavljuje i “mudro” priča o book kak’ je bilo kad je ona bila. Karamarko se puva a zapravo dok je Perković bio glavni u Tudjmanovom okruženju Tomica je bio manji od makovog zrna, poslije kad je nalog došao (a on bio ministar unutarnjih poslova) pravio se kao da taj problem ne postoji. Eto, kad je netko ministar unutarnjih poslova ima slobodu odluke koga hapsit’ a koga ne, očito je svoje radno mjesto zabunom protumačio kao ministriranje a danas, kad s jedne strane inzistira na legitimitetu to radi vrlo prijetvorno, s jedne strane očekuje odustajanje od Ustavnog zakona kojem je bio jedan od kumova a s druge napada po pitanju slučaju Lex Perković. Tako sada Milanović ispada kriv za list u Vukovaru, za “Lex Perković”, za sankcije, uglavnom svi i sva se obrušilo na Zokija koji, barem meni tako izgleda, jedini pokušava izboriti da nas se ne proziva kao manje jednake članove EU. Kako smo postali “zavisna” članica EU, jer možemo naklapati o “pristupnim pregovorima” koliko nam volja ali mi smo manje-više imali varijantu uzmi ili ostavi i Jacu koja je radila po logici gore navedenoj. Tako Milanović ispada na neku foru u pravu, jer se EU prema nama odnosi kao prema idiotima (što možda i jesmo) ali, ako unhappy ne pokažemo da nam je naš interes prvi kada ćemo? Jer , ruku na srce, njima je njihov interes (i njihovog krupnog kapitala) prvi. Mi smo samo prostor koji su osvojili našom glupošću. Ona glupost koja je jednaka zaboravu po pitanju tko nas je zapravo prvo uspio pretvoriti u kmetove 200 obitelji, tko je omogućio pljačku u pretvorbi i nije je spriječio i glupost koja ljude na izborima tjera da i dalje daju povjerenje onima koji jako dobro žive na teret naše zajedničke povijesti.
P.S.
Tražim po svim kartama svijeta i nikako ne mogu naći Hrvatski Vukovar, jedino što pronalazim je jedan jedini Vukovar i to onaj koji se nalazi u Republici Hrvatskoj. Molim vas ako itko zna nekoga iz “Stožera Za Obranu Hrvatskog Vukovara” da mi javi gdje se taj grad nalazi možda bih se pridružio prosvjedima.
