I dok su sve oči javnosti uprte u neke druge sportove, na račun osobnog poznanstva i popularizacije ženske košarke odradili smo ekskluzivan razgovor sa jednom od naših najboljih košarkašica Emanuelom Salopek!
U opuštenom ambijentu jednog od eminentnih kafića malog francuskog gradića Arrasa, krenuli smo u laganu zezanciju sa Emom, baš kako to i priliči našoj ekipi.…Najprije draga Emice za sve koji te ne poznaju ispuni mi osobni karton :). Zovu me Emanuela, 28 mi je godina, seksi brineta, 90- 60- 90 hahah ( ovo nipošto nisam ja ) ali neću sad pričati o svojim mjerama i atributima niti kako to utječe na mušku populaciju :). Smatram se purgericom i zaljubljena sam u Zagreb. Da se opisujem u tri riječi bile bi iskrena, jednostavna, vesela, senzualna, duhovita, direktna.. Izgleda da se ne mogu opisati u tri riječi haha :). Mada to je samo mali djelić mene odnosno moje osobnosti. Zagrebačka sam košarkašica, i igram već 19 godina sport koji me definitivno obilježio i koji mi je u krvi. Također sam i hrvatska reprezentativka. Košarka me definitivno ne određuje, više pridajem značaj ljudskim kvalitetama i osobnom razvoju. Puno me stvari zanima van moje profesije, ali bez sporta ne mogu, kao ni bez dragih ljudi koji me okružuju i čine moj život bogatijim. Tako ću samo spomenuti svog psa bulterijerku i sestru s kojom sam najbliža.
Gdje si i kako je u novom klubu?
Trenutno igram u Francuskoj za klub Arras Pays d’Artois iz istoimenog grada- Arras. To je mali gradić na sjeveru Francuske blizu Lille-a, ali i na odličnoj poziciji jer su svi veći i poznatiji gradovi blizu ; London, Pariz, Bruxelles.. Može se reći da grad i nije baš za mlade, jer nema nekih događanja kao niti noćni život. Živim u centru grada u novom stanu na tri etaže. Ali upravo su te etaže radi prostora koji se trebao iskoristiti i veličine te male zgradice odnosno kuće. Stan je kako bi ga najlakše opisala high-tech, a definitivno najbolja stvar je tuš kabina. Tu bih ostala satima. Nisam imala bolji tuš u životu haha.
Bila si na prekretnici i mislila čak ostaviti košarku?
Mada sam mislila da neću više igrati profesionalno i potpuno se uživila u život neprofesionalnog sportaša i studentice prihvatila sam ponudu misleći na to da zaradim barem nešto kad se u Hrvatskoj ne može niti naći posao, a kamoli pristojno živjeti pa i od sporta.
Kad sam stigla činilo mi se da ću se brzo naviknuti, jer meni inače nije potrebno puno vremena za prilagodbu, i neke stvari su mi nagoviještavale da će biti super..no uvijek u prići postoji neki ALI pa tako i u mojoj :). Isprva mi je boravak ovdje bio baš težak, falila mi je moja svakodnevnica u Zagrebu, društvo, ljudi i obitelj, a posebno pas i sestra.. tako da mi je zato i bilo malo teže promijeniti tako brzo sklop u glavi. U prvom dijelu sezone do pauze sam jedva čekala doma, i nikako se nisam mogla naviknuti na okolinu i sve što mi se događalo ( neigranje i soliranje), ali sam se sad u drugom dijelu sezone potpuno prepustila i opustila i okrenula sebi i svom unutarnjem miru.
Nije lako biti stranac i k tome očekivati da te odmah prihvate?
Na početku sam igrala, bila u startn
oj petorci iako nisam bila zadovoljna načinom igre i koncepcijom, a onda se to preko noći promijenilo, i više nisam bila ni u perifernom vidu trenerice..jednostavno joj nisam sjela, osobno. Ali to je profesionalni sport, okrutan je, i sve je to lutrija. O puno faktora ovisi kakva će ti biti sezona. A moja je trenutno da ću prosjediti na klupi svaku utakmicu do kraja sezone, tako mi je rečeno, uz još kojekakve napomene, ali o tome mogu nakon sezone :). Naravno da je najgore sportašu u ovom slučaju košarkašu kad sjedi na klupi, ali previše sam toga prošla kroz sport i svašta doživjela pa sam jednostavno to sve prihvatila kako je. Sva sreća uz osobe koje su me hrabrile i podupirale kroz taj period, pa ću iskoristiti priliku da u ovom kontekstu spomenem najbolju prijateljicu Mirnu Mazić koja je također hrvatska reprezentativka. Treniram za sebe, opušteno i bez pritiska, a tako bolje i igram (na treningu haha)..dobro se umorim, a iz sezone ću opet naučiti puno toga o sebi ali i okolini. Također ću učiti za ispite i tu usmjeriti svoju energiju. Naravno uvijek se šalim na svoj račun s obzirom na situaciju koja je daleko od zadovoljavajuće.
Očekivala si više igre, ali ne i ozljedu?
Da slomila sam mali prst desne ruke, šutjela i tako trenirala 6 tjedana. Nakon toga zatražila pomoć doktora, jer je ipak čudno kad te prst boli toliko dugo haha. Sad bih mogla ispričati anegdotu vezano za fizioterapeutkinju, zapravo dvije tri anegdote ali neću, ispričat ću samo jednu ili dvije ;). Kad sam joj pokazala prst, koji je bio veličine omanje glavice kupusa ali onog ljubičastog, žena se šokirala i zablokirala, pokazala na kvrgu i rekla- pa tu ti je nešto! A ja si mislim ma nemoj mi reč !! Haha. S tim da kad sam joj u nekoliko navrata dolazila reči da mi prst nije dobro i da me boli te da me pogleda, jednostavno me nije doživljavala i samo me pitala želim li led, hahha , a ja joj na hrvatskom kažem: pa ženo nakon pet tjedana me pitaš oću li led?!? Hahah.. a ovdje ću stat :). Upravo sam saznala da ću na operaciju početkom drugog mjeseca i imat ću pauzu od cca 4 tjedna. Što se tiće zdravstva ovdje sve je vrhunski organizirano i funkcionira na nivou za razliku od Lijepe naše. Sad imam vremena iskoristiti bazen i wellness dok se ne oporavim od operacije. Tako da mi je svakodnevnica trening koji se sastoji od trčanja ili bicikliranja, teretane i plivanja, i obavezno sauna. Nama, kao košarkasicama korištenje bazena je komplementarno. Prvi put idem na operaciju radi neke sportske ozljede i to je baš morao biti mali prst.. Što nije mogao biti recimo srednji :))..
S kim se družiš i kako provodiš vrijeme?
Kad si profesionalni sportaš, i stranac, većinom soliraš, pa je tako i u mojem slučaju. Sa svim curama sam okej, iako se ne družimo baš ekipno. Naravno da ima grupica, ali tako je uvijek, s nek
im bolje klikneš s nekim ne, a ja sam najbolja s jednom Francuskinjom. Jednom tjedno organiziramo večeru, i svaki put je druga na redu, a tu se i ispričamo. Tip sam osobe da biram svoje društvo, a ako mi ne paše radije ću izabrati da sam sama, nego da se ne osjećam ugodno u okolini. Zapravo upoznaješ puno ljudi ali uvijek svako gleda sebe i većinom je druženje zato jer si prisiljen. Čast iznimkama. I zato mi ovaj profesionalni život na neki način ne odgovara, stalno si sam, i s nikim ne možes podijeliti bilo kakvu situaciju, osim kad se čujes “skajpom” 🙂 a onda ti se više i ne da prepričavati..
Što još pametno radiš?
Inače volim kuhati, pa kuham i ovdje. Ne onako kako bih htjela, jer kad dođeš umoran s treninga ne želis puno vremena provesti za štednjakom već čim prije zamišljaš krevet i odmor ( zato i mislim da se većina muških sportaša ženi u ranijoj dobi, da bi imali domaćicu i da ih dočeka sve gotovo 🙂 ). S obzirom da jedem lagano i većinom lešo pripremljenu hranu, ne treba mi puno da se skuha. Većinom jedem voće i povrće ( koje pripremam i svježe i termički obrađeno) , naravno ribu koju obožavam, od mesa najčešće perad i koštunićavo voće od čega su mi najdraži bademi, mada sam trenutno u fazi indijskih oraščića :). Čak sam dobila i nadimak Bademka haha. Ne pijem kravlje mlijeko, ne konzumiram gluten, izbjegavam sireve i slatko što inače obožavam. Uglavnom jedem jednostavno ali kreativno, i uvijek smišljam nove recepte kao i za zdrave slastice. Kuhinja je moja kreativna radionica. A ja sam goli kuhar(ica) u svakom smislu tog značenja haha, a oni koji me znaju znat će o čem pričam :).
Gdje se izlazi u Arrasu i ima li zabave?
Kako ne izlazim i ne vidam baš puno ljudi haha, a i ono što vidim po gradu, na ulicama, nisam zapazila niti jednog zgodnog dečka ili muškarca. Barem da moje oči uživaju, da imam sto gledati, ali i tu sam zakinuta :(. Moram reći da otkad sam ovdje nemam doticaj ni komunikaciju sa suprotnim spolom, a kamoli još sa zgodnima iz te populacije, pa sam zaboravila kakav je muški pogled na svijet. Izgleda da me to prati kroz karijeru ( Gospic, Kayseri, Arras..), a čak i to da ne postoje niti muški klubovi pa da makar gledam kako se to oni znoje haha.
Ajmo malo o košarci….kakvi su rezultati kluba?
Trenutno smo pete na tablici, i mogle bismo ući u final four ako se posloži, ali dosta je teško jer su ekipe po jačini slične od drugog do petog mjesta..a treba dobiti jednu od tih utakmica i nadati se da će netko od njih kiksati. Međutim dobar će biti rezultat i ako ostanemo pete, jer je klub prošle godine trebao ispasti u drugu ligu. Ove su se godine trgnuli i dovukli sponzore, a napravit će se i vrlo dobar rezultat. Inače u Francuskoj se igra i tzv. final four od 5.-8. mjesta tako da će se i tu razigravati. 9 nas je u ekipi, a možemo reći pola, točnije nas 4 smo strankinje. Tu su još Kanađanka, Amerikanka ( što je klub bez Amerikanke? haha), Novozelanđanka, i moja malenkost :). Dakako ima i još jedna Hrvatica ovdje samo je ozlijeđena, prednji križni joj je otišao na samom početku sezone tako da je u fazi rehabilitacije, a riječ je o Matei Vrdoljak. Još jedna cura iz ekipe zna balkanski haha točnije srpski, pa je teško trenericu ili bilo kog drugog kad ti digne tlak podarit balkanskim epitetima :). Ostatak cura su Francuskinje, a jedna od njih ne zna engleski uopće a druga ga samo muca hahah. A moram naglasiti da sam najstarija u ekipi. Ovo je vrlo mlada ekipa bez iskustva, a k tome i dvije žene kao trenerice, pa zaključak izvucite sami haha.
Malo si mi bacila kukavicu, ali ustvari imaš sve uvijete da živiš košarku (još dok zaigraš), a uz to dovoljno slobodnog vremena za učenje i razonodu?
U slobodno vrijeme uvijek nađem nešto za raditi ili nešto spremam haha, ma dobro znam se i izležavati kad je vrijeme za to. Uglavnom volim čitati tekstove iz kojih nešto mogu naučiti ( o svemu sto me zanima, a najviše o duhovnom razvoju i sve sto s time ide. Ponekad čitam skriptu iz biologije iz gušta ali psst! ne smijem ispasti čudakinja zbog toga :)). Gledam na rubu znanosti ili nekakve zanimljive dokumentarce, a jako volim gledati filmove zapravo ići u kino, istražujem recepte i smišljam ih. A razmišljam i o pisanju bloga :). Zapravo shvatila sam da ima toliko smiješnih i apsurdnih situacija koje bih voljela izbaciti iz svojih misli, a možda nekog pritom i nasmijati :). Sad će me najviše okupirati literatura za faks, jer čim se vratim slijedi mi polaganje ispita u što kraćem roku i nadam se nakon toga diploma. Studiram Ekonomiku poduzetništva u Gospiću. Da, dobro ste pročitali u Gospiću, oni koji čitaju haha. Eto da šira javnost sazna da postoje studiji i u Gospiću :). Nije definitivno moj izbor studija, ali kako se kaže C’est la vie :). Tako se u određenom trenutku posložilo odnosno nije se posložilo haha. Ali barem ću ući u problematiku ekonomije i možda potaknuti poduzetnika u sebi :).
Zakukaj još malo, pa neka te čuje možda i princ na bijelom konju!?
Što se tiće ljubavi, slobodna sam i čekam onu pravu haha. Kako bi se reklo otvorena sam i spremna za nešto lijepo i iskreno, zapravo za nekoga tko mi odgovara mentalno i duhovno. Tako da sam u stand by-u hahah.. Ko zna do kad :). Svjesna sam društva u kojem živimo, te sve što to nosi za sobom – uskogrudnost, egoizam, zatvorenost te moraliziranje. Idealist sam u duši, pa vjerujem upravo u suprotno i nadam se još uvijek pravim ljuds
kim vrijednostima.
E da, imam za iznijeti i jednu bitnu činjenicu o sebi koja je možda neobična u današnjem svijetu. Možda će se neki i šokirati a možda ću imati i puno slijedbenika haha. Naime, ne čitam novine niti žutila, ne otvaram portale (samo sportnedjeljom), a tu se sa svim tim uklapa i moje negledanje TV-a. Osim što trenutno i nemam TV prijemnik, opčenito ga palim jedino slučajno i povremeno ( da mi pravi društvo dok kuham 🙂 ). Čudno, zar ne?!
Začine obozavam! Bez kurkume ne živim a isto tako ni bez labela i interneta. Zapravo stalno tipkam na mob :).
Oke, uhvatila sam se u laži. Ovdje postoji muški ragbi klub. Čak sam i bila na jednoj utakmici, sama haha, a dečki su se i potukli. Bilo je uzbudljivo na trenutak gledati podivljale testosterone na djelu. Mada opet ponavljam, moje oči se nisu baš nahranile, tako da sam doma otišla na poluvremenu. Ali barem sam uspjela pohvatati principe te igre, ali neću u detalje :).
Kad imam više slobodnog vremena uvijek rado odem u Lille. Tako paše vidjeti hrpu ljudi i živ grad..puno dućana pa uvijek moraš i nešto kupiti (a nama ženama to inače jako teško pada 😉 ) , i naravno pojesti fino. Ako se Francuzi u nešto razumiju onda je to kulinarstvo, gastronomija. Hrana je fenomenalna. A deserti…mmmm… Neću niti pomisljati jer dođem u napast, pretvaram se u zvijer koja ima luđacki pogled haha. Vina..svakakvih vrsta, mirisa i boja, vrhunska vina super kvalitete a ne koštaju puno. Pravi mali raj…..završila je Emanuela
Na kraju razgovora obećali smo Emi da ćemo doći i na jednu od utakmica, naravno kad se oporavi i konačno zaigra, jer vjerujemo u njezinu kvalitetu i igračke sposobnosti koje ima. Sve u svemu zaključak je sjajan! Ne mogu reći da smo je predstavili, jer o njoj se puno toga već zna, ali rehabilitirali smo je malo, dali na važnosti, njoj i ženskoj košarci od koje ipak lijepo živi, za razliku od naše hrvatske muke….
No! Ono sto puta već ispisano i kazano “doma je najljepše”, neka ova vrhunska sportašica još malo zamjeni svojom karijerom koju ima, pa će i za to doći vrijeme.
Autor:Vlado Turković
