Knjiga „Zatvaranje ljubavi“ francuskog autora i redatelja Pascala Ramberta, u prijevodu Ivice Buljana, predstavljena je u nedjelju navečer u Zagrebačkom kazalištu mladih. „Zatvaranje ljubavi“ zajednički su izdali Zagrebačko kazalište mladih i nakladnička kuća Fraktura, a riječ je o prvoj knjizi iz nove dramske edicije koju uređuje dramski pisac Goran Ferčec.
Po drami „Zatvaranje ljubavi“ nastala je predstava u režiji Pascala Ramberta, koja je praizvedena 2011. godine na Avignonskom festivalu s Audrey Bonnet i Stanislasom Nordeyjem i koja ju je na prvo gledanje, kako je istaknula na predstavljanju ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih Dubravka Vrgoč, oduševila te je odlučila pozvati Pascala Ramberta u Zagreb. Tako je svoj tekst Pascal Rambert postavio u rujnu prošle godine s ansamblom Zagrebačkog kazališta mladih a potom i u novim produkcijama – u New Yorku, Moskvi, Parmi, Berlinu, Tokyju..
S knjigom „Zatvaranje ljubavi“ započinje izdavačka suradnja Zagrebačkog kazališta mladih i Frakture, a kako je istaknuo glavni urednik te nakladničke kuće Seid Serdarević, još će uslijediti i ukoričene drame Ivora Martinića i Heinera Müllera.
Predstavljanju je nazočio i Pascal Rambert (1962.), od 2007. godine i ravnatelj Thèâtrea de Gennevilliersa, poznatog pariškog kazališta otvorenog suvremenim kreacijama i susretima teatra i plesa, opere, vizualnih umjetnosti, filma i filozofije, autor niza dramskih tekstova, koji je govorio o svojoj drami „Zatvaranje ljubavi“ i o motivacijama za pisanje teksta o umjetnosti i kraju ljubavi.
„Moje pisanje proizlazi iz duboke istinske, unutarnje potrebe, pišem cijeli svoj život, još od adolescentskih dana i pisat ću do smrti. Pišem bez interpunkcija, otvoreno, moje nesvjesno prizlazi iz teksta. Čini mi se da to cijelo vrijeme prevladava moj interes za živu riječ, oralnost, poštivanje misli koje ne idu samo u jednom pravcu nego se multipliciraju. U ‘Zatvaranju ljubavi’ bio je presudan odnos s glumcima, gdje God tu predstavu radio, emocije kojima je tekst nabijen i radu na govorućem tijelu. Tu su se dogodile snažne veze, vrlo zahtjevne. Mi se sastojimo od riječi, ispod njih je energija i to je jače od onoga što je izgovoreno. Život je kao i kazalište protok energije i lijepo se book posvetiti u umjetnosti. Nakon avignonske predstave govorilo o se o book da je to feministička predstava, no ja se s time ne bih složio, jer je za mene to tekst o book kako izaći iz klopke ljubavi, ljubavi koja oslobađa i koja je s muške i ženske strane vrlo duboka“ te dodao da upravo piše novi tekst koji ponovno problematizira ljubav, relativnost ljubavi jer nema apsolutne istine, o ljubavi koja je važnija od svega u životu – od novca, posla – jer je sve neusporedivo s njezinom moći. Rambert je još naglasio da mu je važno poslati poruku, a ne progovarati o svojim iskustvima, iako je „Zatvaranje ljubavi“ inicijalno nadahnuto konkretnom situacijom iz njegova života.
Ivica Buljan je pak istaknuo da je posebnu pozornost u prevođenju tog metakazališnog teksta, koji se oslanja na veliku francusku dramsku tradiciju kao i i na velike ljubavne dijaloge svjetske književnosti posvetio traženju točnih izričaja u hrvatskom jeziku koji nije toliko rafiniran kao francuski. U book mu je pomoglo i poznavanje glumaca Audrey Bonnet i Stanislasa Nordeyja, kao naravno i Nine Violić i Gorana Bogdana jer je riječ o specifičnoj dijaloškoj drami koja se oslanja na osobnost glumaca te je ustvdio da je ovaj tekst neka vrsta erotskog Torinskog platna u bogatstvu višestrukosti iščitavanja.
Na kraju je Dubravka Vrgoč zaključila da je „Zatvranje ljubavi“ kao predstavu već u Avignonu doživjela gotovo metafizički, te da ona u punom smislu dokazuje da je danas ljubav u pravom smislu riječi – subverzivna – dok u gledateljevu prepoznavanju upravo tog aspekta teksta leži i tajna njegove repertoarne uspješnosti u scenskom viđenju Zagrebačkog kazališta mladih, važnost njezina knjižnog izdanja, kao i traženosti na pozornocima diljem svijeta.
foto: ZKM/Mara Braatoš
