*Gospodine Klasnić, jeste li zadovoljni svojim povratkom u Bundesligu?
– Početak je bio težak, nisam se dobro snašao. No, strpljivo sam čekao svoju priliku. Dobio sam je nedavno protiv Fortune iz Düsseldorfa i iskoristio je, barem ja tako osjećam, postigavši pogodak. Šteta što sam se tada ozlijedio i na poluvremenu morao ostati u svlačionici.
*Koliko je za vas bilo bitno napokon zabiti u Bundesligi nakon pet godina?
– Ne treba tome pridavati dramatičan značaj. Mogu samo reći da ću, budem li dobivao prilike, zabijati i dalje. Zato se sada samo moram koncentrirati na to kako da se što prije oporavim od ozljede zadnje lože.
*Uz vaše ime prvo što se spomene jest bolest odnosno transplantacija bubrega. Ide li vam to već pomalo na živce?
– Pa, više mi je smiješno. Obično u tome prednjači Bild i njemu slični mediji. Kad god me spomenu, spomenu da sam bolestan čovjek. Držim, međutim, da sam svima nedvojbeno dokazao da se i nakon transplantacije bubrega može igrati dobar nogomet. Na visokom sam nivou odigrao Europsko prvenstvo 2008. godine, na visokom sam nivou nakon toga igrao u Engleskoj i Francuskoj, a i sada u Njemačkoj pokazao sam da se još mogu nositi s najboljima.
*Što vam je dalo snage da ustrajete na povratku uz takav problem?
– Pokušao sam postići nešto što nikome prije mene nije uspjelo u svijetu nogometa. I mislim da sam uspio.
*Tako jednostavno?
– Tako. Treba uvijek pozitivno misliti, vjerovati u Boga i u obitelj. Bez potpore najbližih jako je teško. Čovjek si mora postaviti cilj i pratiti ga maksimalno posvećeno. Ne smije se misliti defetistički, tipa “operiran sam i to mi onemogućava povratak”. Ja se nikad nisam predavao. Na mom se primjeru vidi da se jakom voljom bolest i bolovi mogu nadići. Mislim da moje iskustvo može pomoći drugima, posebno sportašima.
*Ranije ste svoje ozljede liječili sredstvima protiv bolova što je i dovelo da zatajenja bubrega. Vjerujete li nakon toga liječnicima?
– Onima u Mainzu svakako.
*Prema FIFA-i, opasna i pretjerana upotreba sredstava koja blokiraju bolove jedan je od najvećih problema današnjeg nogometa. Što vi kažete?
– Ne bih znao. Ja nisam iz FIFA-e. Samo sam jedan od nogometaša. Svatko je dužan voditi brigu o tome kakve lijekove koristi, pa tako i sportaši.
*Angažirali ste se u udruzi koja se zove Lavlje srce…
– To je jedan bremenski hospicij. Dolaze ljudi kojima se smrt neumitno bliži. Teško mi je o tome govoriti. Mogu samo reći da ih pokušavam ohrabriti, obodriti. Mnogima bi pomoglo kada bismo imali više darovatelja krvi i donora organa.
*Čemu vas je vaša bolest još poučila?
– Da je o zdravlju prekasno misliti, kao što to gotovo svi činimo, kada se već razbolimo. Čovjek mora razmišljati o zdravlju kada počne kihati ili kašljati. Možda je jedan takav mali i naizgled beznačajan simptom dobar razlog da se preskoči radna obaveza, naprimjer trening. Ja o tome ranije nisam vodio računa. Trenirao bih svaki put ma kako bolestan bio. Danas vidim da sam griješio. Čovjek mora cijelo vrijeme držati svoj život i zdravlje pod kontrolom.
*Koja je liga jača: Premier League ili Bundesliga?
– U Engleskoj se igra za nijansu brže i ima više klasnih igrača. Problem je, međutim, što ondje i dalje ima ‘drvenjaka’ u obrani koji umjesto da udaraju loptu udaraju noge suparničkih napadača. Po tome je Bundesliga ispred.
*Kakvi su vaši planovi nakon sezone?
– Nemam ih. Kanim odraditi ugovor s Mainzom do kraja, a on mi traje do prvog srpnja. Što će biti nakon toga, vidjet ćemo.
*Jednom ste kazali da biste karijeru rado završili u matičnom St. Pauliju?
– Rekao sam i nemam tome što za dodati…
