(VIDEO) DINAMOVO PROLJEĆE S ĆIROM BLAŽEVIĆEM: Zašto je 1982. godina tako draga i sveta svakom navijaču zagrebačkih modrih?

“Čovjek s osmijehom demona, s licem Alaina Delona”, govorio je o Ćiri Blaževiću poznati radijski komentator Ivo Tomić. Doista, Blažević je zaludio Dinamove navijače optimizmom. Iz te nenadmašne generacije koju je Ćiro Blažević nakon 24 godina posta doveo do naslova prvaka Jugoslavije uvijek su odašiljane sjajne vibracije.

Dovoljne su dvije riječi – Dinamovo proljeće!

Što znači izvedenica – Dinamovo proljeće 1982. godine? Zapravo, što u kolektivnoj memoriji Dinamovog navijača, napose starijeg, znači 1982. godina? U Jugoslaviji je Nogometni klub Dinamo bio sinonim za hrvatstvo, a ne samo za dobar nogomet. I te 1982. godine u nastavku prvenstva nakon zimske pauze u proljetnom nastavku sezone Dinamo je eksplodirao i furioznim nastupima zaredao pobjedama i osvojio prvenstvo nakon pune 24 godine sustavnog potkradanja i favoriziranja beogradskih klubova.

Kao nogometno proljeće označava se početak nastavka sezone kada je Dinamo u dva početna kola u sjajnim partijama nadvisio i Crvenu zvezdu i Hajduk. Dinamo je uistinu taj nastavak prvenstva odigrao kako nikad prije niti jedan klub nije, a sastav Ćire Blaževića igrao je tako dobro i ostvario sjajne rezultate da je taj dio prvenstva proglašen – Dinamovim proljećem. Bila j eto lansirna rampa zagrebačkog kluba koji j epotom osvojio naslov prvaka nakon 24 godine čekanja u bivšoj državi.

Koliko je Hrvatskoj značio taj trijumf najbolje svjedoče i riječi Ćire Blaževića, trenera Dinama iz tog doba.

Vrlo često me pitaju što je važnije: ’98. gdje smo bili treći ili ’82 kada smo osvojili prvenstvo Jugoslavije nakon 24 godine. Za mene je uvijek važnija 82′! Jer ona je imala jedan osobiti naboj nešto sasvim drugo od športskog. Bio je to jedan sociološki i patriotski naboj! Tako da ’82. godina ostaje za mene kao moja najznačajnija godina!

Dakle, u prve dvije utakmice nastavka sezone, u Zagrebu protiv Crvene zvezde i u Splitu protiv Hajduka Dinamo je trijumfirao i opčinio sve one koji drže do nogometne igre, a ne samo do klupske pripadnosti. Idemo redom, 21. veljače 1982. godine Dinamo je najprije na Maksimiru u fantastičnom nastupu pobijedio Crvenu zvezdu 3-0. Samo sedam dana kasnije, 28. veljače, u Splitu pred rekordno popunjenim poljudskim stadionom (do danas taj rekord nije srušen), zagrebačka momčad nadvisila je Hajduk 2-1.

Tim dvjema pobjedama Dinamo je nezadrživo krenuo prema osvajanju naslova prvaka! Nogometni zaljubljenici na društvenim mrežama i po web arhivama iz svojih arhiva izvadili su stare snimke utakmice, koje su dosad bile tko zna gdje skrivene, te zaista vrijedi vidjeti kako se onda igralo i kako je to bilo zanimljivo.

Na maksimirskom stadionu u dvoboju protiv Crvene zvezde, po hladnom vremenu, u prvoj utakmici nastavka prvenstva okupilo se 60 tisuća gledatelja. Stadion je bio pun već sat vremena prije utakmice, a teren je bio tvrd i zaleđen. Optimizam kod Dinamovih navijača bio je temeljen na brojnim, često u medijima citiranim, izjavama Ćire Blaževića, Dinamovog stratega koji je upravo počeo stjecati slavu dobrom serijom rezultata iz prethodnog dijela prvenstva.

Utakmice je njegova momčad rješavala u prvih pola sata dotad neviđenim presingom na polovici suparnika. I baš je tako bilo u Zagrebu, u tom dvoboju protiv Crvene zvezde. Dinamo je već nakon pola sata vodio protiv beogradske momčadi 3-0. Na stadionu je bila takva erupcija oduševljenja da se, kažu svjedoci, buka u nedjeljno popodne čula do Trešnjevke. Jedan pogodak Cerina i dva Kranjčara.

Samo tjedan dana kasnije Dinamo je morao u Split Hajduku, koji je također konkurirao za osvajanje naslova prvaka. Zapravo, Hajduk je u toj utakmici bio favorit i imao je sjajnu momčad predvođenu Gudeljom, Sliškovićem, braćom Vujović, Zoranom i Zlatkom. Za Dinamom je, kao nikad prije, u Split krenulo više od deset tisuća navijača. Osokoljeni izvanrednim rezultatom protiv Crvene zvezde, navijači Modrih doslovce su okupirali južni dio poljudske ljepotice, a Hajdukovi navijači već su u ponedjeljak u kilometarskim redovima pokupovali ulaznice. Šest dana prije utakmice.

I rekord glede posjećenosti bio je neupitan. Bilo je potpuno jasno da će taj dvoboj Hajduka i Dinama biti rekord stadiona. Prodano je 51.723 ulaznice, no na stadionu je bilo sigurno šezdesetak tisuća ljudi. Pucale su metalne prečke na stajaćim tribinama, ljudi su upadali u kanal koji je dijelio tribine od igrališta. Bilo je i ozlijeđenih i onih koji su bili na stadionu a zbog gužve nisu terena ni vidjeli.

Utakmica je bila izvrsna, bio je to nogomet najviše vrijednosti. Dinamo se opet istakao svojim presingom, a poveo je već u 5. minuti golom Velimira Zajeca. Bila je to veoma oštra utakmica, crvene kartone dobili su Bračun i Zlatko Vujović. Nije prošlo dugo vremena, a Dinamo je postigao još jedan gol, strijelac je bio Stjepan Deverić. Prepuni poljudski stadion nakratko je živnuo nakon što je smanjio Zlatko Vujović. A eksplodirao je kada je Hajduk imao jedanaesterac, koji Ivan Gudelj nije realizirao.

Te su utakmice Dinamovog proljeća 1982. godine koje su i danas utkane u sjećanje današnje srednje generacije navijača. Svaka analogija s današnjim vremenima ovdje je bespredmetna. Nekad u sjećanjima valja uživati, ne uspoređivati nekadašnja vremena s današnjim.

Dinamo koji je tada, u veljači 1982. godine, pobjedama protiv Crvene zvezde i Hajduka kročio na vrh ljestvice više nitko nije mogao skinuti do kraja prvenstva.

 

Piše: Andrija Kačić Karlin

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *