Na polju hrvatskog rukometa ime koje simbolizira izdržljivost, odlučnost i čvrstinu je Domagoj Duvnjak. Dok neukrotivi kapetan predvodi svoju momčad na Euro 2024. u Mannheimu, odjeci prošlih finala odzvanjaju mu u glavi dok Hrvatska neumorno juri za nedostižnom zlatnom medaljom koja joj je toliko puta izmakla.
Duvnjak priča o nezaboravnom sjećanju na finale Europskog prvenstva 2008. protiv Danske, koje je duboko urezano u povijest hrvatskog rukometa. “U to smo vrijeme letjeli samouvjereno”, prisjeća se Duvnjak. Ushićenje hrvatske publike oslikavalo je skoru slavu, ali sudbina je imala druge planove. Osvrćući se na ovu nezaboravnu noć, Duvnjak priznaje: I sada, ponekad kad legnem, vratim film o toj utakmici“.
Tada je Hrvatska mogla uzeti zlato. Duvnjak kaže da je potraga za zlatom složena mješavina sreće i uspjeha, a detalji mogu utjecati na tijek svega. Gorko iskustvo tog poraza razbuktalo je njegovu odlučnost, a ta je vatra gorjela u prvenstvu koje je uslijedilo. Finale protiv Francuske 2010. ostalo je živo u Duvnjakovom sjećanju, ne samo zbog same utakmice, već i zbog silne podrške hrvatskih navijača.
“Stvarno smo se osjećali kao da igramo kod kuće”, prisjeća se. No, san o zlatu ostao je nedostižan jer je vječna sila Francuska dokazala svoju snagu. Duvnjak priznaje: “Bili su jednostavno jaki.” Tu je i 2016. Godina. Godinu je obilježila legendarna utakmica između Hrvatske i Poljske koja je dokazala golemi duh cijele momčadi.

Riječi ohrabrenja Pere Metličića prije tadašnje utakmice zapalile su srca igrača i potjerale ih u pobjedu bez obzira na sve. Duvniak je ovo opisao kao jedan od svojih najboljih trenutaka s reprezentacijom i dokazom otpornosti koja karakterizira hrvatski rukomet. Europsko prvenstvo 2018. donijelo je Duvnjaku još jedan izazov – osobni. Borio se s ozljedama kako bi ubrzao svoj oporavak u pripremama za utakmicu na svom domaćem terenu predstavljajući svoju zemlju.
Ipak, polufinale protiv Španjolske ostavilo je neizbrisiv trag u njegovoj karijeri. Bol zbog poraza još uvijek postoji, a Duvnjak priznaje: “Bio je to definitivno najteži poraz u mojoj karijeri”. Čak i usprkos nedaćama, Duvnjak pronalazi utjehu u tome da svaki čovjek uči dok je živ. “Učite iz svake utakmice, svakog treninga, tijekom cijelog života”.
Unatoč propuštenoj prilici, kapetan ostaje optimističan i nada se još jednoj prilici da doživi ushićenje finala. Dok Hrvatska stremi prema Euru 2024. pod odlučnim vodstvom kapetana rukometne reprezentacije Hrvatske Domagoja Duvnjaka, odjeci prošlih poraza podsjetnik su na otpornost koja karakterizira ovu momčad.
Potraga za zlatom nije samo pobjeda radi krajnjih rezultata, već i putovanje, naučene lekcije i hrabrost koja ga gura naprijed. Duvnjaku će se slike prošlih mečeva i dalje vrtjeti u glavi, ali nada u drugačiji završetak zapalit će plamen odlučnosti koji će definirati njegovu slavnu karijeru.