Branko Ivanković koji u svojem CV-iju ima i svjetsku broncu, kao Blaževićev asistent, ali i izboren nastup na SP-u 2006. godine s Iranom, svojevremeno je vodio i zagrebački Dinamo. I to u par navrata.
Iz tog doba ima iskustva suradnje i sa Zdravkom Mamićem, bjeguncem od hrvatskog pravosuđa, koji je godinama upravljao zagrebačkim klubom.
‘Mamić je pun emocija, koji se cijelim srcem davao za taj Dinamo. U konačnici, u jednoj je fazi davao i svoj novac. Ja se ne mogu požaliti na suradnju s njime. Zašto? Igrači su na vrijeme dobivali novac. Pa kad sam mu rekao, trebam ‘ptičjeg mlijeka za sedam i pol minuta’, on se naljutio na mene i rekao ‘ne može za sedam i pol minuta, može za četiri i pol minute’. S te strane je ispunjavao sve. Prvi prekid suradnje bio je 2008. godine, kada je bio mali nogomet u Domu sportova. To je bio revijalni turnir, ovud u pripreme za nastavak sezone, bilo je na tribinama mnogih nogometni znalaca, ali izgubio od Hajduka 3:2. I kako sam davao izjave za novine, nisam bio u svlačionici, on je uletio u svlačionicu, izvrijeđao je igrače. Ja sam poludio, i drugo jutro sam dao ostavku’, objasnio je Ivanković.
