Nadali smo se da ovaj Eurobasket može nešto promijeniti, pogotovo nakon što je Hrvatska angažirala američkog playmakera Smitha, no ovaj turnir i završni poraz od Finske u osmini finala samo je potvrdio da nam je košarka na samom dnu, da je ovo konačni debakl sporta koji nam nekad bio perjanica, ponos, strast. Sada je pak samo gnjev, plač, razočaranje, i to već dugi niz godina.
Hrvatska je na ovom Eurobasketu dobila najlakšu skupinu, jer u skupini s Estonijom, Velikom Britanijom i Ukrajinom i za naše je bilo nemoguće zauzeti posljednja dva mjesta i ispasti već u skupini. No, ispadanje je stiglo već na prvom ozbiljnom koraku, protiv Finske. Nekad smo tu zemlju zvali skijaškom velesilom, ali sada je, barem u odnosu na Hrvatsku, Finska postala i košarkaška velesila. Jer, ti “skijaši” su nas pobijedili u posljednje tri međusobne utakmice, u nepunih godinu dana. Finska je danas imala momčadsku igru, a imala je i vođu u liku čudesnog Laurija Markkanena. Hrvatska, nažalost, takvog vođu nema. Bojan Bogdanović pokušavao je danas, trudio se, ali opet nije bio lider koji nas može izvaditi iz ponora. Kad je trebao biti taj, u posljednjoj četvrtini, Bogdanović je potpuno zakazao. Poraz boli, a budućnost je, nažalost, još gora. Nismo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, Olimpijske igre u Parizu također sigurno nećemo vidjeti, pa se sada moramo okrenuti kvalifikacijama za idući Eurobasket. A na tom putu imat ćemo još slabiju reprezentaciju od ove sadašnje. Nažalost, samo najveći optimisti još mogu vjerovati u našu košarku…