Nedostatak novca i ambicija Kantridu odveo u povijest
Svi su bili sretni ne samo na Kvarneru kada je Damir Mišković nagovorio Gabrielea Volpia da novac iz Fondacije Social Sports umjesto u španjolsku Malagu uloži u Rijeku. Prvi Volpijev početni udarac protiv Hajduka bio je pun simbolike. Puna Kantrida vjerovala je da je svanulo sunce a Hajduk je toga dana posljednji puta od Miškovićeva preuzimanja palice porazio Rijeku. U toj prvoj epizodi svoju je ulogu u riječkoj nogometnoj budućnosti odigrao i Zdravko Mamić koji je na njemu svojstven način nagovorio čelnike Dugopolja da odustanu od izborenog plasmana u prvu ligu.
Ako se izuzme prošla sezona suradnja čelnih ljudi Rijeke i Dinama na zavidnoj je razini. No nije to, izravno tema ove priče.
Tema je posebni, predivni, jedinstveni stadion Kantrida, stadion koji je vodeći svjetski news program CNN u studenom 2011 godine proglasio trećim najneobičnijim stadionom svijeta. Tri mjeseca nakon toga na Kantridu je stigao Damir Mišković, bivši vratar Orijenta i Pomorca koji je na pitanje o čuvenoj borbi Rijeke za naslov u sezoni 1998/99 mirno izjavio „tada nisam pratio Rijeku“. Pitanje je kakav je to navijač ako u toj posebnoj sezoni nije pratio svoj klub, ili možda to ipak nije njegov najdraži klub.
Il Presidente je prvi puta spomenuo gradnju nove Kantride u svibnju 2013 godine. U srpnju naredne 2014 godine prezentirana je simulacija stadiona i l
judi su počeli sanjati, a Damir Mišković bio je najpopularniji stanovnik „grada koji teče“. Gino Zavanella arhitekt Juventus Stadiuma imenovan je glavnim konstruktorom Kantride. Zbog problema sa odvodnim vodama, podzemnim vodama i drenažom brojne su utakmice odgađane ili otkazivane i nužnost je bila nova Kantrida.
Istina, Mišković je paralelno najavio i gradnju kampa na Rujevici koji je trebao poslužiti i kao zamjenski dom prvoligašu s Kantride dok se novi stadion bude gradio, a gradnja je prema riječima Damira Miškovića i njegove desne ruke Deana Šćulca (dopredsjednika imenovanog direktorom tvrtke Stadioni Kantrida d.o.o.)trebala početi koncem tog ljeta 2014 godine. Do dana današnjeg gradnja Kantride nije započeta, optužbe na relaciji klub – grad ili konkretnije Mišković – Obersnel sve su učestalije a navijači sve češće skandiraju ime omiljenog stadiona, čini se uzalud.
Prije godinu dana preselila se Rijeka na sjeverozapadni dio grada, po svemu sudeći ne privremeno, već trajno. Više je razloga za tu tvrdnju. Ideja Damira Miškovića i Social Sportsa odnosno Orlean Investa bila je da osim stadiona kapaciteta 14000 sjedećih mjesta izgradi i mnoge dodatne sadržaje: hotel sa 100 soba, podzemnu garažu, suhu marinu, trgovački centar, automat club i restoran….tek su neki od sadržaja koji bi trebali doprinijeti samoodrživosti projekta, čija je procijenjena vrijednost iznosila 50 milijuna eura.
Riječki je gradonačelnik najprije obećavao brzinsko rješavanje papirologije, računalo se na tek jednu privremenu godinu na Rujevici. Mišković te godine dobiva posebno priznanje Riječkog sportskog saveza za osobiti doprinos riječkom sportu. Postaje prvim dopredsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza a u listopadu 2014 godine ničim izazvan Brend kako sam sebe voli nazivati Predsjednik HNS-a Davor Šuker donosi na Rujevicu milijun eura donacije. Nikome nije jasno porijeklo tog novca niti njegova namjena jer nigdje ne piše da je riječ o Kampu čije usluge koristi i Kuća hrvatskog nogometa. Da stvar bude bolja 4. lipnja ove godine uoči utakmice sa San Marinom u Kampu Rujevica Prva Dama riječkog nogometa Snježana Mišković Davoru Šukeru uručuje i zahvalnicu za donirani milijun.
U što je spomenuti milijun utrošen nitko ne smije pitati, baš kao što se ne smije ništa kritički napisati o ovoj priči. Postoje „zapisničari“ koje Klub (čitaj: Predsjednik) drži pod kontrolom i govori što i kako da pišu. Primjer je i „javna“ tribina uoči nove sezone na koju je voditelj PR službe Kluba strateški rasporedio „svoje ljude“ i stvorio privid nove demokratske novotarije u odnosima Kluba i navijača odnosno simpatizera. Nitko nije smio niti pomisliti a kamoli napisati da su već krajem prošle sezone ljudi počeli vraćati pretplate, da Rijeka osim na derbijima ne može napuniti niti Kamp kapaciteta 5200 mjesta.
Damir Mišković poslovan je čovjek puno prije nego navijač pa je vrlo jednostavnim matematičkim operacijama odmah po prelasku na Rujevicu shvatio da mu ne treba veći stadion, baš kao što Rijeci koja si umišlja da je sportski grad ne trebaju dva stadiona. Uz to posve je jasno da Mišković ne drži baš do navijača i živi u nekom paralelnom svemiru jer recimo ove godine naj jeftinija pojedinačna ulaznica (izvan pretplate i članstva) stoji 90 kuna i uvjerljivo je najskuplja u ovome dijelu Europe,. Nogometni elitizam ne može proći na Rujevici, ma ne može proći nigdje. Više nikoga ne impresionira vatromet na koji se nakon svake pobjede troše novci, a onda se ove godine gasi druga momčad i drastično smanjuje rad škole nogometa iz koje nije izašlo niti jedno ime od Ivana Močinića, koji se oporavio prelaskom u bečki Rapid.
Od Miškovićeva dolaska bilo je tu zaista smiješnih likova i potpunih prolaznika koji su podsjećali na „perače love“. Prije svih tu valja spomenuti čovjeka koji je doveden uz referencu „najbolji Messijev prijatelj“. Njegovo ime je Luis Scaglia a niti je odigrao minute niti je doveo Messija. Bio je tu i Diego Vanucci talijanski niželigaški ili možda nižerazdredni nogometaš, pa njegov sunarodnjak Juri Cisotti, a prošle sezone čovjek bez minute uz pristojnu plaću bio je Asmir Kajević. Mišković od svoga dolaska u Klub gotovo nikada nije platio odštetu za igrača (Filip Bradarić je iznimka), a od pogođenih kupovina tu je tek Leon Benko (koji je čim je došao Presidenteu sa rečenicom „Ja sam najbolji igrač i želim najveću plaću“ poslan dovoljno daleko, u Kinu. Andrej Kramarić doniran je iz ljubavi a priča o prodaji za 10 milijuna Leicesteru ide po sistemu 4-4-2 (Rijeka i Dinamo po 4 milijuna a Andrejev otac Joža dva).
Mišković priča o samoodrživosti Kluba i projekta a više i ne priča o Kantridi, jer nitko nije niti smio spomenuti sastanak Investitora sa Gradom nakon kojega je Investitor privremeno odustao od gradnje kompleksa Kantrida zbog katastrofalnog stanja na naftnom tržištu koje je njegova primarna djelatnost. Da je kriza golema dokaz je i u tome da je u posljednjih nešto manje od godinu dana otpušteno više od 10.000 zaposlenika.
Ova je sezona vrlo prometna na Rujevici. Mišković je prodao gotovo sve prvotimce. Iznosi objavljeni u medijima su smješno visoki za pojedine igrače (Vargić 2,8 milijuna u Lazio i Balaj za 2 milijuna eura u Terek prije svih). No valjda je neki viši interes iza pumpanja cifri i uljepšavanja istine. Svoj je potez pravdao samoodrživošću ali nije spomenuo da više ne može računati na novac Social Sportsa pa čak niti Orlean Investa jer se Gabriele Volpi pritisnut brojnim istragama odlučio žurno povući iz nogometa i ostati za sada u jedinoj ljubavi vaterpolskom divu Pro Reccu. Uskraćeno je iz Fonda 4 milijuna eura koje je Mišković namjeravao nadoknaditi plasmanom u Europsku ligu ali drugu godinu zaredom njegova se igračka razbila na prvoj prepreci. Javna je tajna da je Presidente nakon remija sa Dinamom na Rujevici poslije kojega je postalo jasno da naslov ostaje u rukama Mamića dao ultimatum svom velikom prijatelju Matjažu Keku da mora dočekati Božić u Europi.
Istini za volju, ne bih volio biti Keku u koži jer gotovo iz dana u dan ostaje bez važnih igrača a nitko ga ništa ne pita – iako je barem na papiru manager…No papir zaista sve trpi!
Najbolji igrač Marin Tomasov posuđen je mlađem Mamiću nakon ispadanja iz Europe, a u nedjelju 28.8. prodan je i najbolji i gotovo jedini strijelac Rijeke u ovoj sezoni Roman Bezjak u Darmstadt.
Kada se sve zbroji i oduzme postaje jasno da od Kantride neće biti ništa, baš kao što se neće dovršiti radovi u Kampu Rujevica. Štoviše sve su glasnije priče da se traži kupac i za Rujevicu i za Rijeku. Ne tako davno u Sportu nedjeljom najavio sam da bi ovo mogla biti zadnja Miškovićeva predsjednička godina, možda budu još dvije ali više svakako ne.
Najavljen je bio i hotel i sportski vrtić na prošloj Bijeloj noći i proširenje kapaciteta na južnoj strani. No riječka nogometna priča vrti se oko 3000 gledatelja u prosjeku i nekoliko stotina vatrenih navijača pa ekonomska opravdanost za novu Kantridu ne postoji, kao niti za dovršavanje Kampa Rujevica. Emotivna vezanost nikada nije i neće prestati, a Damir Mišković bude li imao strpljenja i pričekao kraj naftne krize izgraditi će jednom nekada novu Kantridu sa svim pratećim sadržajima da dokaže svima da to može napraviti.
Kad bi se bavili suhim faktima trenutno stanje kaže da Vojko Obersnel tvrdi da gradnja stadiona može početi po donošenju novog Građevinskog urbanističkog plana koji je najavljen za rujan a Damir Mišković ne želi odustati od ostalih zamišljenih sadržaja, na što ima svako pravo kao investitor. Kompromis je u ovoj priči posve isključen pa će kao i vrlo često do sada najdeblji kraj izvući navijači i svi oni kojima je Rijeka način života.
IVAN MILATIĆ
