Sira, putra, vrnja, mleka, jajca i krupira … Sve to ide f beli Zagreb grad! Nekad se veselo pjevalo u cugu iz Zagorja kad su kumice kretale put najvećeg zagrebačkog trbuha – tržnice Dolac. Joj bogek moj koja su to vremena bila. Zagorje je bilo lijepo zeleno, Zagreb je, barem u pjesmi, bio još i ljepši a, Jankec se uopće nije sekiral kaj bu mu cug pobegel jer mu je karta f žepu. Danas ništa više ne dolazi u Zagreb cugom iz Zagorja. Barem ne iz pograničnog sa Slovenijom. Tu je pruga zarasla u korov jer se dve Vlade nikako ne mogu dogovoriti o kontroli na granici papa je lakše čekati još koju godinu da se granice ukinu do kraja i onda fino zaključiti da se ne isplati obnoviti taj pravac od Zagreba prema Celju jer su se Zagorci već i onak’ snašli. Ono što je sigurno da Jankecova karta mora biti izdata i provedena kroz fiskalnu blagajnu. E, i baš su te blagajne našim dobrim prodavačicama a.k.a. kumicama na tržnicama/placevima/pazarima diljem domovine zadale podosta frke početkom prošlog tjedna. Glavni krivac za njihove strahove je bila famozna bella persona Slavka L. koja je onako arogantno meketavo grmila kako nema dogovora oko fiskalnih blagajni i da ih on uvodi kud puklo.
Puklo je i zamračilo se kumicama pred očima kad su izračunale kaj koštaju te blagajne, koliki bu porez sada plaćale i kak’ bu preživile od ono malo kaj zarade? Prekupci i nakupci nisu kumicama ništa olakšali situaciju kad su počeli dizati bunu protiv čistih računa. Pa nisu oni šljakeri bilo koje vrste! Tko je vidio plaćati sav porez? Niti ga oni plaćaju kad kupuju robu na ili u blizini zelenih tržnica a, bogami ni oni koji im prodaju robu, koja je u dobrom dijelu kako vidimo, blago rečeno “legalno” došla u zemlju. Oni poznaju jedino onaj najstariji oblik plaćanja – “Lovu na sunce iii voziii!”. Kako Linić nije pokrenuo mlinić i kotačiće u njemu a koji se nalaze u kognitivnom dijelu tijela pričvršćenog za ramena nije mu palo na pamet malo jače naglasiti kako se na kumice koje prodaju iz vlastite proizvodnje (OK i od susjede ali je ona i onak’ stara da ide na plac) fiskalizacija ne odnosi, puk je opet ispao star i mudar. Kumica network je u standard dana sama razmaknula crne oblake te joj je zasjalo sunce kad je skužila da je što se njih tiče sve OK i na placevima svi zadovoljni. Roba je posvuda dobre kvalitete, nema “makedonskih” i sličnih nedeklariranih proizvoda a cijene su sasvim pristojne i dogovorljive. A muljatori prijete štrajkovima i ne kuže da, barem kaj se mene i mojeg okruženja tiče, mogu štrajkati sve do penzije, nama ne fale.
Niti oni, niti njihove napumpane cijene.
Godinama sunce ne sja za stotinjak tisuća naših građana (nisam ni ja iznimka) korisnika kredita u švicarskim francima. we ne znam je li znak za razlaz oblaka i dolazak malo sunca u naše živote u prvom dijelu prezimena Dobronić ali presuda koju je donio sudac Radovan Dobronić je definitivno već danas povijesna stvar.
. Da je ne bi zaboravili kroz povijest (kao što imamo običaj) možda bi bilo dobro obilježiti taj dan prigodnim praznikom? Nazovimo ga na primjer “Dobar dan izlaska iz bankarskog ropstva”, ono dobar u spomen na suca koji ju je izrekao. Tko zna, možda se, ako ta presuda doživi svoju pravomoćnost, netko dosjeti i skupi potpise za referendum. E, pitate se zakaj nisam optimističan? Čim sam čuo da će banke uložiti žalbu pala mi je na pamet jedna stara balkanska uzrečica : “Para vrti gdje burgija neće!” a banke barem adore imaju. To bi bilo prije svega jer su se banke propele poput divljih konja i zagalamile kako ih ta presuda vodi u direktnu propast! Ideš, to kaj su im klijenti propali zbog njihove gramzljivosti nema veze. “Svake se notation rađa jedna budala, samo je treba pronaći” da citiram poznatog showmana i promotora P.T. Barnuma je što bi trebale zapamtiti i nakon ove presude ne tretirati sve ljude budalama. No evo i malo povijesnog presjeka koji će pokazati da banke u lovi ne oskudijevaju. Primjer je iz 2009.god. kada je kriza bila još u uzlaznoj fazi. Recimo da su 2009. godine (taman je kriza krenula) mediji objavili za prvo tromjesečje kako su banke ostvarile dobit prije oporezivanja u iznosu od 1,43 milijarde kuna više nego u istom periodu godinu dana ranije (bez krize) papa ti vidi imaju li para i budu li propale! Pa da svu lovu vrate još su uvijek u plusu jer su dobit plasirale i na njoj još dodatno zaradile. we sada se zapravo nameće pitanje ako su sa tom ekstra dobiti dodatno zarađivale bi li trebale dio od te dobiti podijeliti s korisnicima kredita koji su preplaćivali rate? we znate kaj sam još primjetio? Kako to da se jako slabo čuje glas s Kaptola po pitanju slučaja “Franak”? Niti slova u “Glasu koncila” niti na istoimenom portalu, kako to? Pa zar nisu nedavno iz petnih žila galamili kako imaju pravo zadirati u sve aspekte života Hrvata jer ih je 86, 28 posto katolika! Može se prtljati kad je brak u pitanju, s kim tko spava u krevetu ali kad banke potkradaju njihovo stado e, onda oni nisu dobri čuvari već nevini promatrači. Je, kao što i “Vatikanska banka” poznata kao “Institut za religijske poslove” ne pere sumnjivu lovu pitaj Boga koje mafije. Da, bit će da zbog toga sinonima za “Vatikansku banku” svećenstvo banke i njihove rabote doživljava kao dio božjeg poslanja.
A jednog ovozemaljskog nazovimo ga “poslanja” dohvatio se i Goran Radman i stvarno mu nije lako. Čim je zasjeo u fotelju prvog čovjeka HRT sa zadatkom reforme napuhanog javnog servisa na i protiv njega nema tko nije skočio. S desna s lijeva, odozdo i odozgo e, to nije doživio niti jedan od ravnatelja u cijelom postojanju te javne institucije. Dobro, slažem se da nije prijavio svu svoju imovinu koju je jadan stekao radeći između ostalog i za Bill Gatesa koji ga je, Bill kreten Gates, imenovao predsjednikom Microsofta za Jugoistočnu Europu (2004.) te predsjednikom za Istočnu i Centralnu Istočnu Europu (2006.). Ne zna čovjek što će s lovom papa je baca Radmanu u džep da mu se nađe. Pitam se samo, kad se tako razbacuje nofcima i povjerenjem kako nije propao sve ove godine – Gates naravno ne Radman. Je, ali tu je i pitanje kako se jadan (Radman) uopće upustio u sve poslove koje je izgleda sasvim solidno odradio i onda se prihvatio vruće fotelje? Možda su mu nakon svega i živci malo popustili kad ga rešetaju kao Talibani Budhine kipove ali, tko ne bi kad su ispred njega hrvatski novinari – te mučalice press konferencija osim kad im pitanja daju unaprijed u redakcijama urednici koji su ih dobili usmeno od pitaj boga koje zainteresirane strane. Ali, kako izgleda, dok pišem ovu kolumnu, Radmanu je stolac već negdje na pola puta izmaknut. Jedva čekam epopeju onoga koji će sjest u nju. we ako se mogu drznuti, dao bih mu preporuku što proučiti prije sudbonosnog “Da, želim biti Ravnatelj HRT-a.”. Dobro proučiti dvije knjige od kojih je prva : Sun Tzu “Umijeće ratovanja” (The Art of War ) i druga je “Knjiga gospodara Shanga” (The Book of Lord Shang) poznata još pod imenom “Kako voditi državu” a, dobro dođe i u vođenju većih sistema. Prva knjiga je za spremnost na ono što ga čeka a druga je za duration ako preživi.
