Izložba Apatija nakon što je u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Istre i HDLU Istre bila postavljena u prostorima tih ustanova u Puli (MSUI, Sv.Ivana 1 i MMC Luka, Istarska 30) od 25.10. – 17.11., otvorena je 19.12.2013. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Izložba na izvjestan način predstavlja nastavak izložbe Kriza, održane 2009. godine od istog autora, istih organizatora i u identičnim pulskim galerijsko – muzejskim prostorima.
Na zagrebačkoj izložbi, koja je s manjim razlikama uglavnom identična onoj u Puli, predstavlja se oko pedesetak hrvatskih autora zastupljenih s oko stotinjak radova. Naravno, većina je istarskih umjetnika, pošto je izložba nastala kao izabrana autorska koncepcija koja je odgovarala propozicijama natječaja HDLUI za njihovu Tematsku biennalnu izložbu. Pošto izložba Kriza, iz 2009. godine nije imala svoj katalog, ukazala se prilika da ga se sada obznani u zajedničkom izdanju s Apatijom što je i učinjeno tako da ovu izložbu u Galeriji Klovićevi dvori prati dvostruki katalog, kao i poseban deplijan njenog zagrebačkog izdanja.
…Prije četiri godine, kada sam radio izložbu pod nazivom Kriza, bio sam unatoč teškoj općoj situaciji izvjesni optimist jer sam se nadao da će tadašnja ekonomska i moralna represija iznjedriti snažnu umjetnost kao što je to bio čest slučaj u povijesti kulture i civilizacije. Na žalost, ta kriza još uvijek traje, teža je od stvarnosti, a njena eskalacija koja napreduje geometrijskom progresijom dovela je većinu građana Hrvatske, pa tako i umjetnike, do permanentnog letargičnog raspoloženja. Takvo stanje u umjetnika se reflektira stvaralaštvom dokinutim životne radosti i kreativne siline koju energija, bila ona pozitivna ili negativna emanira. Iz dana u dan sve veća, od vlasti pažljivo dozirana represija, dovela je do nezainteresiranosti za zbivanja i događaje, do ravnodušnosti ili pojednostavljeno, do stanja bliskog apatiji. Pod takvim se pritiskom većina umjetnika povukla u svoja intimna duhovna skloništa, a sveopći zajednički bunt, eksplozija misli i djela izostala je…
…Umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi u svojim radovima kritički progovaraju o današnjem životnom realitetu potpuno svjesni sumorne društvene zbilje. Zastupljeni radovi umjesto britke kritičke oštrice (kao što ih je većina bilo na Krizi) bilježe i konstatiraju stanje. Kao i velika većina pripadnika našeg društva i umjetnici su razočarani i rezignirani, a svoju ogorčenost ne žele, niti mogu u sebi zatomiti, te se svojim oružjem opiru svakodnevnoj intelektualnoj, ideološkoj i materijalnoj torturi. Većina radova odiše teškom atmosferom, izvjesnom melankolijom, sumorne su ikonografije, ali ipak sadrže i potrebnu dozu ironije, sarkazma i duhovitosti što ih čini vitalnim i izdignutim nad realnošću, što u biti i jest poslanstvo umjetnosti. Autori zastupljeni na ovoj izložbi jasno govore da u umjetnost još uvijek svi zajedno vjerujemo i da ako smo ovom izložbom dijagnosticirali bolest, sljedećim izložbama i novim radovima ćemo je i izlječiti…
Iz predgovora Mladena Lučića