Montaža, sjećanje, aproprijacija
Prethodni film Jagode Kaloper, Žena u ogledalu (2011), retrospektivni je dokumentarno-eksperimentalni autobiografski filmski kolaž, pogled unazad koji spajajući prostore kinematografije i vizualnih umjetnosti smješta svoju protagonisticu i redateljicu, glumicu i autoricu u središte interesa.
U njemu Jagoda Kaloper prerađuje i preslojava vlastiti život te profesionalnu biografiju formiranu kao (osobni) kinematografski arhiv. Rad tematizira pitanja intime i javnog, društvenog prostora, prošlosti i mladosti, zbilje i fikcije, ogledala i ekrana, odnose medija filma i videa kroz kolaž filmskih isječaka koji se u paralelnoj montaži izmjenjuju s privatnim videosnimkama vlastitog odraza u zrcalu papa ga je stoga moguće moguće sagledati iz dva aspekata: kao potragu za identitetom ili zapis o vremenu.
Leonida Kovač istaknula je kako Žena u ogledalu funkcionira kao work in progress, djelo u nastajanju, umjetnička forma koja se paradoksalno odbija oformiti, iskaz koji u postupku iskazivanja ne fokusira procese nastajanja, nego postojanja. 1
U tom smislu, kao dio istog procesa, promatramo i novi video Što se dogodilo s Wilhelmom Reichom? u kojem Jagoda Kaloper nastavlja s pogledom unazad na vlastiti život i interesom usmjerenim na glumačku produkciju u okviru svoje filmske karijere.
U Što se dogodilo s Wilchelmom Reichom? na djelu su slične strategije, s time da se isprepliću nešto kompleksniji narativi koji obuhvaćaju različite medijske slike premda je fokus usmjeren na samo jedan igrani film iz njezine glumačke karijere. Što se dogodilo s Wilchelmom Reichom? temelji se na strategijama found footage-a kao prisvajanja medijskih slika gdje se kao filmski processed u središte interesa smješta aproprijacija kultnog filma Dušana Makavejeva W.R. Misterije organizma iz 1970. godine u kojem, uz Milenu Dravić i Ivicu Vidovića, Jagoda Kaloper ima ključnu ulogu. U novom se radu također ponavlja niz prizora “žene u ogledalu”- same umjetnice – koji predstavlja strukturni i formativni component videa, dok se klizeće oko kamere najprije zaustavlja na jednoj staroj lutki te prelazi preko uokvirenih privatnih fotografija kao statičnih i pokretnih slika koje se emitiraju na televizijskom ekranu.
Video započinje prizorom Jagode Kaloper u ogledalu u kojem se reflektira i drugi ekran, onaj televizijski iz kojeg dopire zvuk. Slijedi isječak iz filma WR Misterije organizma; kadar se usporava i zaustavlja na fotografiji Wilhelma Reicha koja visi na zidu označavajući ga predmetom interesa i, postavljajući pitanje iz naslova, ukazuje na (američku) sudbinu njemačkog psihoanalitičara. Na tu se sliku nadovezuje novi prizor “žene u ogledalu”. Montažni rez označava povratak u stvarnost, u drugo, sadašnje, recentno vrijeme, preskačući razdoblje od 40 godina i u njemu vidimo Jagodu Kaloper kao stariju ženu, odjevenu u jednaku crvenu haljinu koju je 1970. godine nosila u filmu Dušana Makavejeva – u svojem je stanu, s kamerom u ruci, snima interijer u svojoj neposrednoj blizini.
Medijska konstrukcije zbilje i fikcije još se jednom počinje komplicirati. U Što se dogodilo s Wilchelmom Reichom? posrijedi je višestruka medijska aproprijacija u kojoj se s jedne strane nalazi film W.R. Misterije organizma Dušana Makavejeva, film koji mapira odnos ideologije, politike i seksualnosti u kontekstu kontrakulture 1960-ih i 1970-ih godina, a s druge aproprijacija televizijskih slika preuzetih sa suvremenih news kanala.
Dok za Ženu u ogledalu Jagoda Kaloper tvrdi:”Moj film je dijalog inserata iz starih filmova i sadašnjosti…”2, ovdje se radi o višestrukim dijalozima koji komuniciraju različite medijske slike na privatnoj i društvenoj razini, u međuprostorima profesionalne biografije koje čini filmografija kao predmet aproprijacije i prijenosa medijske stvarnosti u kontekstu televizije kao javnoga
prostora reprezentiranog internacionalnim vijestima, prizorima nereda, nasilja, eksplozija, završavajući natpisom “no end…”
Istoimena se izložba formira oko video rada koji čini njezin središnji dio, a oko kojega se značenje konstituira u suodnosu različitih elemenata, slažući fragmente fikcije i života kao dijelove instalacije – nailazimo na fotografije, odnosno televizijske dokumentarne still frames koji predstavljaju posredovane prizore nereda i nasilja diljem svijeta koji nas mogu podsjetiti na dodatno značenje inicijala WR iz filma, a označavaju svjetsku revoluciju (world revolution), zatim lutka i kostim koji je Jagoda Kaloper nosila u filmu 1970. Ovom izložbom autorica želi uspostaviti vezu i podsjetiti na neke starije radove s početka 1970-ih, realiziranih na istome mjestu, u Galeriji SC, na prvoj samostalnoj izložbi iz 1970. za koju je Boris Bućan izradio amblematičan plakat s jagodom te na izložbu Mogućnosti za ’71. Ovaj pogled unazad kao svojevrsni re-enactment, prisvaja i podsjeća na određene elemente s prethodnih izložbi, poput crnih ljudi ili linije na podu, kombinirajući ih s novim videoradom, ističući kako “Sve se vrti u krug. Sve se ponavlja.” 3
Korištenjem različitog arhivskog materijala i njegovom manipulacijom, Jagoda Kaloper ponovo, kao u Ženi u ogledalu, putem tehničkih sredstava interveniranja i manipulacije slike preuzima kontrolu i nadzor nad svojim životom i prošlošću. Strategije montaže, kolaža, aproprijacije, ponavljanja postaju emancipatorske, a njezini likovi, kao i ona sama, postaju oslobođeni okova priče.
U Ženi u ogledalu i u Što se dogodilo s Wilhelmom Reichom? strategijama aproprijacije i različitim referencijalnim mjestima od kinematografije, popularne kulture i medijske slike svijeta, retrospektivno se artikulira povijest određenog prostora i vremena kojem je Jagoda Kaloper bila svjedok i aktivni protagonist, a posebno kinematografije koja u njezinom radu postaje arhiv i riznica u službi individualne i kolektivne memorije.
Branka Benčić
1 Leonida Kovač, U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper, Hrvatski filmski savez, Zagreb 2013 (u tisku)
2 Ulomak iz pisma Jagode Kaloper Leonidi Kovač, u: Leonida Kovač, U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper, Hrvatski filmski savez, Zagreb 2013 (u tisku)
3 Jagoda Kaloper, u e-mailu 8.6. 2013.
