Tribina Strip-tease Matka Vladanovića u utorak u 19 sati će puta ugostiti Borivoja Dovnikovića Bordu, čovjeka čiji su talent i postignuća poznati i prepoznati diljem globusa, objavila je Booksa. Borivoja Dovnikovića Bordu nije potrebno posebno predstavljati kako ni ljubiteljima stripa, tako ni ljubiteljima animacije. U zadnjih šezdesetak godina ova su dva medija često išla ruku pod ruku, a Bordo je imao prste u svima. Duga i plodna karijera ostavila je traga u hrvatskoj kulturi o čemu svjedoči niz priznanja i nagrada. Bordin se utjecaj širio i izvan granica kako ove, tako i bivše države. Njegov je udžbenik „Škola crtanog filma“ uvršten na popis obavezne novel na Praškoj akademiji, a titulu počasnog profesora dodijelila mu je i Umjetnička akademija u Changchunu u Kini.
Borivoj Dovniković pripada tzv. drugoj generaciji hrvatskih strip-autora koja je na stranicama Plavog vjesnika radila stripove ravnopravne s najboljim onodobnim europskim ostvarenjima (u generaciji su, uz Bordu, bili i Žarko Beker, Ivica Bednjanec te Julio Radilović). Borivoj Dovniković rođen je 12. prosinca 1930. u Osijeku. Po dolasku u Zagreb 1949. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti (ALU) i počeo je raditi kao ilustrator i karikaturist u novinama, a 1950. napustio je ALU i otišao u zagrebačku redakciju lista ‘Kerempuh’. S grupom karikaturista napravio je prvi hrvatski umjetnički animirani film ‘Veliki miting’, a nešto kasnije bio je suosnivač ‘Duga filma’ – tvrtke specijalizirane za proizvodnju animiranog filma. Koncem pedestih pridružuje se Vukotiću, Kristlu, Kostelcu, Grgiću, Neugebauerima, Marksu, Boureku i drugima u tadašnjem Zagreb filmu.
Debitira na stripovima s petnaest godina, najprije u Glasu Slavonije i Magnetu, a zatim (od 1951.) u Pioniru, Horizontovom zabavniku („Velika utakmica“, Emil i detektivi), Petku, Miki stripu („Tragom izgubljenog krda“) i Plavom vjesniku („Afrička ogrlica“, „Pipo“, „Novi centarfor“, „Mendo Mendović“). U razdoblju 1991/93. živi u Austriji gdje u listovima Neue Wochenschau i Pfeil objavljuje stripove „Dingi i Pik“i, te „Frau Blau und Mr. Tier“. Od 1994. kontinuirano objavljuje frame “Čipko i djed Filip” u riječkom dječjem mjesečniku Bijela pčela. Kao karikaturist radi u zagrebačkom Kerempuhu i beogradskom Ježu, a u devedesetima u Hrvatskoj ljevici i manjinskim listovima Prosvjeta, Identitet i Novosti.
Od samog početka je u organizaciji Animafesta, a od 1977. do 1982. je član izvršnog odbora ASIFA-e – međunarodnog udruženja animiranog filma. Godine 1985. objavio je knjigu „Škola crtanog filma“, koja je zatim prevedena i izdana u Pragu, Parizu, Beogradu i Ljubljani.
Među brojnim nagradama dobio je nagradu za životno djelo u području animacije u Trevisu (Italija), nagradu povodom stogodišnjice svjetske kinematografije u Birmin-ghamu (Alabama, SAD), nagradu festivala Balkanima u Beogradu. 2006. je na Sveučilištu umjetnosti u Changchunu (Kina) izabran za gostujućeg profesora i savjetnika za razvoj animiranog filma u kineskoj pokrajini Jilin. Imao je svoje retrospektive u Parizu (Cinematheque Francaise), Lucci, Moskvi, Erevanu, Varni, Barceloni, Pragu, Bratislavi, Tamperu, Ottawi, Montrealu (Cinematheque quebecoise), Kijevu, New Yorku (Museum of Modern Art). Primio je i Grb Grada Osijeka – nagradu za životno jedlo u području kuture, te nagradu za životno djelo na području filmskog stvaralaštva Vladimir Nazor. Godine 2012. na obnovljenom Salonu stripa u Vinkovcima primio je nagradu za životno djelo.
