U Galeriji Forum biti će u subotu, 20. srpnja u 12 sati zatvorena izložba Ivana Kožarića “Devedeset druga mu je godina tek”. Izložba novih slika, crteža, skulptura; aglomeracija i fragmenata bila je otvorena 10. lipnja na sam 92. umjetnikov rođendan, dobivši tako značaj rođendanskog dara i to ne jednosmjernog već uzajamnog, ‘unakrsnog’: kako dara Galerije umjetniku tako i umjetnika svima onima koji vole i poštuju njegovo djelo.
Slijedeći specifično Kožarićevo umjetničko ponašanje i karakter rada, izložba uključuje različite kategorije eksponata. Osim uglavnom novijih papa i sasvim recentno nastalih radova u užem smislu riječi (tj. ‘nedvojbenih’, ‘službenih’ umjetnina – slika, crteža, skulptura…), izloženi su i pojedini predmeti manje definiranog statusa, oni koji su možda već djela a možda tek objekti u tranziciji od profanog do ‘posvećenog’ statusa. Odnosno obrnuto – radovi koji trpe zahvat autorove destrukcije, degradacije. Izloženi su potom u atelijeru zatečeni, a u Galeriji rekonstruirani ‘ansambli’, aglomeracije čiji sastav uključuje obične stvari – stalke, alate, pribor, materijale – u društvu s artefaktima. Nadalje, eksponatima se pridružuju i fragmenti starijih radova koji djeluju kao uvjerljiva samostalna plastika; primjerice gipsana noga koja je uz ostale rastavljene dijelove figure služila za nedavno ponovljeni odljev skulpture Kupač pod tušem iz 1955. g.
Kožarićevu prisutnost i aktualnost svjedoči i fotodokumentacija recentnih postava njegovih javnih skulptura. Naime, kao što je poznato, sasvim nedavno, u travnju ove godine, u središtu Zagreba postavljene su, jedna za drugom, dvije Kožarićeve skulpture. U Gajevoj ulici podignut je Kožarićev Crveni znak, metalni objekt izveden na osnovi skica i manjih verzija koje datiraju od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća. Nekoliko dana poslije Znaka, nakon što je više mjeseci bilo na restauraciji, ponovno je postavljeno i Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici. No ne na isto mjesto na kojemu je bilo dotada. Naime, na inicijativu skupine umjetnika, povjesničara umjetnosti, kritičara i arhitekata, kao i samog autora, Sunce je izmaknuto iz svoje dotadašnje pozicije u sjecištu simetrala Petrićeve i Bogovićeve ulice, iz središta namjenskog kvadratnog okvira izvedenog od crnog ukrasnog kamena na tlu ulice. Tako se malim pomakom od tek nekoliko metara Sunce otelo sudbini ukroćenog i sputanog uličnog ornamenta koju su mu 1994. godine namjenili autori uređenja Cvjetnog trga i prilaznih ulica te vratilo nešto od svojeg prvotno mišljenog karaktera i pozicije slobodnog, stihijski palog nebeskog tijela.
