«Sve stvari se ponavljaju, neprestance, na žaljenja vrijedan način.»
/Guy de Maupassant/
Izmučeni ljudi se nadaju da će nova,vodeća, garnitura eliminirati osrednjost,korupciju i prevaru i pobrinuti se za novi moral i bolju budućnost.
Dvije su alternative: razvijati pokretljivost i u svim područjima stvarati kreativno vodstvo-«elitu»-koja ce se brinuti o integritetu,imati potrebne stručne kompetencije i koja će se zalagati za zajedničko dobro ili skliznuti u duboku apatiju koja će nas vući sve dublje u močvaru osrednjosti.
Ako dobro izaberemo imat ćemo dobru budućnost.
Europa se nalazi u historijskom procesu ujedinjenja.Time ima jedinstvenu šansu,koju mozemo iskoristiti ili promašiti. Možemo je iskoristiti, ako u svim područjima razvijemo relativno, autonomno, vodstvo – elitu, koja ce biti sposobna za stvaranje novih ideja, struktura i funkcija.
Što ne trebamo? Ne trebamo kortešijansku demokraciju s kraja 19-tog stoljeća/gulaš i gemišt na dan izbora/ to jest bornirane igrace uloga,koji nam «obuzeti vatrom izbora» obećavaju veliki duhovni i moralni zaokret,a kad pobjede upadaju u banalitet, osrednjost, bijednu sitničavost i korupciju,i žaljenja vrijednu otrcanost. I još to sve učine normom ponašanja.Također ne trebamo vodeće ličnosti koje se, prvenstveno, brinu oko svog image-a,svojih prinadležnosti,privilegija,plaća,ispaljujući prazne fraze na mjestima gdje bi jedna jasna riječ bila dovoljna,koji će svojim oportunističkim,oklijevajućim kursom,produžiti čekanje na inovacije,koje očigledno ne žele, jer su se već dokopali položaja,a inovacije im se čine kad su oni»novi» na starom putu.
Pa,o čemu se, zapravo,radi:
Hrvatska,i ne samo ona,ima problem koji generira sve ostale probleme.Taj problem se zove:Vrijeme to jest neshvaćanje vremena.
Dakle:Količina znanja,na svijetu,se,kroz povijest,udvosručavala za dvjesto,pa za sto,pa za pedeset godina,a danas se to svelo na šest godina.Dakle,2020 godine će količina znanja,u odnosu na današnje,biti dvostruko veća.
Zato – nema vremena.
Godina više nije godina.Godina je mjesec,a još za našeg života će godina biti nekoliko dana.
I zato – nema vremena.
Na Balkanu se,uvijek,kaže:»Ima vremena»,a jedino čega nema je ,zapravo,vrijeme.
Stajace i Papuk i Srđ i Velebit i na njemu Vila,a vremena biti neće.
Bit će svih resursa, pronalaze se, svakodnevno,novi,osim najvažnijega-vremena.
Do 2020 godine /granično/ bit će pronađen bio/organski chip/ i godina će trajati nekoliko dana. Ako se ,dakle,ne uključimo odmah i vozimo istom brzinom bit ćemo pogaženi od onih koji su već shvatili.Uključivanje mora početi odmah.Sutra ce biti kasno.Izgubili smo godine,ne gubimo dane.
Europa je,već,doživjela dva,slična,udara.
Prvi joj se desio kad ju je Zeus,pretvorivši se u bika,iz srušene,visoke,minojske kulture, preveo na plodno tlo Atike i grčkih otoka,gdje je prihvaćena,bez otpora,i uspješno podizana do demokracije.
Drugi udar je doživjela 1453-1492, poslije pada Konstantinopola i protjerivanja Maura i Židova iz Spanjolske,koji su prenijeli znanja i knjige Istoka na plodno tlo slobodnih europskih komuna.
Taj udar je pokušala spriječiti,čak i lomačama,nefleksibilna katolička crkva i zato se,već,trideset godina nakon toga, pojavom Luthera, počela cijepati do konačnog rascijepljenja.Takvoj se sili ne staje na put.S elitom treba suradjivati.Elita se ne sotonizira,jer vrlo lako izleti iz okrilja i uleti u jednu protestantsku,nedovoljno kontroliranu,sferu proizvodnje i profita koja se ,do danas,ne zaustavlja./Tek od 1543 se počinje zemlja vrtjeti oko sunca. Zrnce prašine u svemiru. Kao reakcija na crkvenu nefleksibilnost nastadoše Lutherovih 95 teza.One nisu toliko važne ,jer se radi o cjepidlačenju o crkvenim pitanjima.Puno je važniji drugačiji način mišljenja koji počinje Lutherom – otprilike:»Vi nemate pravo.Ja znam sve te stvari kao i vi i kažem vam da nemate pravo».Time je mogućnost da se drukčije misli bila ustanovljena.Ustanovljena je mogućnost misljenja.1700 godina to nije bilo moguće.Od tada nije više bilo moguće zaustaviti tu lavinu.1572,1609,1633,1657,1684 nastupaju: Brahe, Kepler, Galilei, Huygens,Newton. U 150 godina između Lutera i Newtona se događa nemjerljivo više nego u 1700 godina prije toga.Isto se to dešavalo u matematici,medicini i ekonomji/
Treci udar,vec,osjecamo,a pravi sok,pronalazak bio/organskog chipa/ce se desiti do,granicno 2020. I sada se, opet, stvara elita koja mora domisliti svijet i pripremiti ga za taj udar,inače ovako shvaćena demokracija, s prosječnim mišljenjem neznalice, ili ga neće shvatiti ili ga neće izdržati.
Čitava taktika,u ovoj generalnoj strategiji,/globalizacija/ je da Hrvatska sudjeluje i da,koliko može,utječe na pozitivan razvoj. Ne smije stajati po strani,jer sve što se ima dogoditi će se dogoditi nezaustavljivo.Veliki kotači su se pokrenuli i bolje se voziti na kotačima no upasti među njih.Hrvatska mora surađivati na svim poljima i mora imati inicijativu.Taktika amebe – reagiranje na podražaje – je definitivno propala stvar.
Dalje neću o Hrvatskoj,jer će se Hrvatska,vrlo brzo,izvući iz krize i priključiti Europi,makar to Hrvati i ne željeli.
Ne gatam – imam provjerene indicije.
Tri su uvjeta:1. Zaboraviti privatne i stranačke interese.
2. Transparentno pokazati volju da se radi u korist dobra svog naroda, susjednih naroda i porodice Europe.
3. Ne uvoditi demokraciju u nauku i kulturu.Onaj koji to radi izjednačava nauku s idiotijom,a kulturu s banalnošću./Nauka nije demokratiöna, kultura je elitistična, a umjetnost autokratska bila i biti će./
Ono što je održalo Europu,kao jedinstven kontinent,pa i svaku drugu naciju u njoj,je kultura u širem i umjetnost u užem smislu.Uvijek se čini da znanost i umjetnost, danas, nikome ne trebaju.Tako je bilo i prije 300-400-500- godina,a sada,upravo,uživamo u neprocijenjivim vrijednostima tadašnjih stvaralaca.
Znanost,umjetnost i Europa nikome ne trebaju danas,ali trebaju sutra i trebaju za 300-400-500 godina.Zato ih moramo stvarati danas.
Danas trebaju coca-cola, loši šlageri i brza zarada, da bi se imala coca-cola i loši šlageri.
Uložene su silne milijarde, u raznim valutama, u misleće ljude, intelektualcima nazvanim, da bi se s njima postupalo kao s neprijateljima naroda, da bi im se ograničavala sloboda misli, kreativnost i nagon za kaosom, promjenom. U Hrvatskoj, Švicarskoj, Amerikama, Rusiji, Nigeriji i svejedno gdje.
Država koja smisli kako iskoristiti ta ulaganja bit će bogata u svemu, pa čak, i u coca-coli, lošim šlagerima i brzoj zaradi.
Radi se o tome da se u Španjolskoj, Hrvatskoj, Irskoj, Švedskoj i Paragvaju ulažu milijarde u kulturu, u obrazovanje, a onda se ništa ne učini da se poveže to u što se ulagalo i da veze postaju nepotrebne,a izoliranost ideal.
Ratovi, mržnje i izolacija nisu mnogo učinili za dobrobit čovjeka. Činili su dobro određenoj klasi i određenom pojedincu,i to samo privremeno,a inače,na dužu stazu,s pogubnim posljedicama.
Ta udružena snaga kreativnih i moralnih i svih drugih pozitivnih potencijala će biti energija za sljedeće tisućljeće i bit ce to najekološkija energija. Samo udruženi /globalizirani/ pozitivni potencijali /kojih već ima/ mogu spasiti svijet od rasapa i tonjenja u zaborav svemira.
Ljudi su, najprije, naučili otimati od prirode i progres je počeo iskorištavanjem, svrhovito, ljudske radne snage, duga tisućljeća,što je dovelo do korištenja mehaničke energije poluge i kotača.
Nagli porast kroz pronalaženje i korištenje ugljena, nafte, elektrike, dovodi do zaslijepljenosti i mišljenja o neograničenom razvoju i jednog optimizma koji je otišao u atomsku energiju, koja se samim stvaraocima, kad su vidjeli u što su se upustili, postala ne stvaralačkom nego razaralačkom i unazađujućom i nečim što se ne može kontrolirati.
Tako da nam za sljedeće tisućljeće i za neograničeni napredak preostaje još intelektualna energija i to je potencijal koji se ne može ograničiti s obzirom na bezgranične mogućnosti ljuskog mozga.
Samo udruženo čovječanstvo može iskoristiti sve svoje potencijale i to ne na komad,ne svaki za sebe,nego svi za sve.
Treba pomicati, koliko se može, svaki na svom terenu. Neko ima više mogućnosti, neko manje, ali svi imamo nekakve mogućnosti.
Fašisti slabo plaćaju. Društvo koje nije kadro osigurati mislećem čovjeku, pjesniku, slikaru, umjetniku par dolara mjesečno, osuđeno je ne propast.
Ako filozofima, naučnicima, pjesnicima, vizionarima, mučenicima slabo plaćaju, to je stoga što ih preziru, znači da su reakcionari i čeka ih gubitak.
Društvo koje više troši na tajne službe nego na umjetnost nije zdravo društvo.
Društvo koje više troši na prisluškivanje građana nego na naučno istraživanje u njihovu korist – nije zdravo društvo.
Drustvo koje više troši na naoružavanje nego na izgradnju – nije zdravo društvo.
Drustvo u kojem državni službenik ima veću placu i privilegije od akademika – nije zdravo društvo.
A nezdrava društva propadaju.
Vrlo brzo ce svijetom vladati oni koje danas smatraju outsiderima –intelektualna elita – oni koji su u manjini, jer je kultura,pa i kultura vladanja svijetom,per definitionem,elitistička.
Demokracija ne znači – vladavina naroda to jest dobili smo više glasova,pa radimo što hoćemo.
Tako demokraciju shvaćaju barabe u Zapadnoj Hercegovini:
«Mala moja, materino jaje,
digni noge, demokracija je».
Demokracija je stvaranje okvira za razvoj najboljega.
Narod nema i ne bi imao ništa protiv elite,ako bi to bila prava elita,koja bi znala puteve izlaska iz krize.Narod ima protiv lažne elite koja se pravi da zna puteve iz kriza,a ne pokazuje ni malo pameti i nimalo volje da zna i hoće izaći iz njih.
Te pseudo-elite, zapravo, navlače odijum na pravu elitu, jer zahtjevaju status,platu i privilegije elita,a svoj posao obavaljaju na razini mediokriteta to jest ne talasaj,ne pokreći, jer bi mogao ostati i bez privilegija i bez plate i bez statusa.
«Široke narodne mase», »volja širokih narodnih masa», »ljubav za široke narodne mase» i «njihov težak položaj», je izum baraba kojima je ipak primarniji položaj njihovih zadnjica.
Tko,svaki dad, mijenja mišljenje i partiju,kako mu bolje odgovara je,vidi ti paradoksa,u svom ponašanju uračunljiv.
Moralni ljudi,s čvrstim ljudskim uvjerenjima,su neuračunljivi.Taj hipermobilni oportunizam je točan pokazatelj mediokritetstva u politici.Čovjek paše oportunistički,upravo tamo,gdje postoji ili gdje pretpostavlja da će postojati većina.
Nedostaje jedno kreativno vodstvo,koje posjeduje strateške vizije zahvaljujući vjerodostojnosti i moralnom integritetu,koje ce moći uspješno utjecati na ljude i pretvoriti ta vizije u djela koja su za opće dobro.
Kreativno vodstvo privlači solidarno mnoštvo puno bolje nego mikrotaktika mediokritetskih manevara i igrica,koje ce uništavajući elitarnu manjinu,osigurati glasove za svoju politiku, ali će zato dovesti u pitanje budućnost svoje zemlje.
Ti se mikrotaktičari ponašaju,metaforički govoreći,kao mravi koji pođu u šumu osvojiti cijeli jedan biotop,a čim naiđu na prvu krepanu bubu se posvađaju oko toga kako je raskomadati i kome će pripasti veći komad.Kod toga zaborave prvobitni cilj.
Parafraziram Goethe-a:
«Dva mrava htješe u Ameriku poći,
Rijeka-New-York bješe njina ruta.
Na Sušaku ih zabolješe noge,
Pa odustaše od daljnjega puta.»
Nedostatak vizije, strateškog mišljenja i građanske hrabrosti ne sprečavaju, samo, strukturalne promjene koje bi trebalo konačno,energično provoditi, nego čine ljudima da pate od velikih šteta,a u ekstremnim slučajevima prouzrokuju propast cijelih naroda.
