Iako bi se mojoj poslijediplomskoj mentorici kosa digla na glavi od same riječi „reklama“, jer ispravno bi bilo reći promidžba, tako uvriježenu riječ ponekad nema smisla mijenjati. U svakom slučaju danas kao nikada prije granatirani smo reklamama gore nego London u II svjetskom ratu. A kad smo kod rata i to baš tog, ovih je dana nastala velika buka oko spotića za Mercedes, kojeg kao potpisuju neki studenti, a u njemu je taj isti Mercedes dobri duh koji zakoči kad treba pokupiti masculine curice koje se igraju na ulici nekog sela u Austiji tamo nekad davno, ali isto tako precizno pogodi mladog Adolfa, Hitlera of kors i eto ni ne znajući spasi svijet od još jedne gluposti zvane rat. Morbidno, da, šokantno isto tako, ali eto korporacija se ograđuje i čak prijeti tužbom.
Mi smo malo tržište i kod nas se karte lako podijele, papa se marketplace share ilitiga tržišni udjeli mijenjaju na jedvite mount ako se baš neki veliki igrač dosjeti nečeg turbo revolucionarnog. No, na globalnoj razini na kojoj se ti veliki igrači „tuku“ s velikim brojevima onda je svaki postotak užasno važan jer ne znači standard stotina tisuća nečeg, nego se tu nule dodaju munjevitom brzinom. Možda ću zvučati k’o nevjerni Toma, ali puno je do sada bilo primjera u kojima su baš tako velike kompanije financirale projekte kojima su na prvu išle sebi na štetu da bi u konačnici od svega upravo oni pobrali vrhnje. Tako isto ne vjerujem, a i nivo produkcije me u book malo razuvjerava, da Mercedes baš nije imao blagog poima o book s čime se u slobodno vrijeme zabavljaju studoši.
No, da se razumijemo uopće mi nije namjera utvrđivati tko je tu imao svoje prste i na koji način, više me, papa čak i nakon toliko godina bavljenja komunikacijom, fascinira moć reklama. Ne bi me trebalo čuditi pogotovo kad znam koliko je psihologa zaposleno ili angažirano u nastajanju nekih poznatih kampanja. Apelirajući na naše slabe emotivno slabe točke često puta su nas reklame uspjele pogoditi u živac i „natjerale“ su nas na to da odvalimo ponekad i zadnju kunu iz novčanika jer uopće nam nije jasno kako smo si mogli zamisliti život bez toga nečeg novog…
Ne malo puta sam se zatekla u raspravi s kolegama o book kako je eto baš neki npr. prašak za veš ono tako super da skine sve “Zmajeve” nevjerojatne fleke s majice, kad bi netko sa strane tko nas je slušao samo promrmljao a vi k’o da ne radite u agenciji. Pa što i mi smo ljudi, zar ne? 😉
Sve u svemu bez obzira koliko duboko bila involvirana u reklame, reklamiranje, komunikaciju kao takvu i dalje me fascinira njena moć, utjecaj i posljedice koje na nas ostavlja. No ipak koliko God marketinška industrija bila jaka u tome, još uvijek nije nadmašila snagu utjecaja koju na nas ima suseda s prvog kata jer ako njen sauger posauga i zadnju mrvicu s tepiha taj onda mora da je najbolji i evo već nakon prve slijedeće plaće bit će parkiran i u našoj špajzi, papa nek’ mi netko kaže da je išta jače od prave „babske“ ćakule. ,-)
Pusa,
Marina
