U jednom e-mailu prije tri godine, Krešimir Buden uzbuđeno mi je pisao: „Nakon 15 godina maštanja i odgađanja, a deset dana rezanja, kitanja i šmirglanja, master-piece je napokon na zidu – 3D graffiti instalacija izlazi iz zida u Branimirovoj.” Ova Krešina poruka podsjetila me na poznatu anegdotu s Picassom kada je, po narudžbi američkog posjetitelja, na brzinu nešto nažvrljao na papir i za taj crtež zatražio 5000 dolara. Amerikanac je bio zaprepašten: „Vi, gospodine, za deset sekundi crtanja, tražite 5000 dolara?” Picasso je mirno odgovorio: „Varate se. Ovaj crtež nastao je nakon 70 godina and deset sekundi umjetničkog stvaranja!” we doista, Krešimir Buden alias 2Fast može mirne duše parafrazirati Picasovu misao. On je, s kunsthistoričarskog stajališta jedan od rijetkih, umjetnički preživjelih veterana zagrebačkog graffiti-arta.
Gradske fasade počeo je oslikavati još kao tinejdžer, u drugoj polovini 80-ih godina, kada su Zagrebom tumarali danas već zaboravljeni pioniri hrvatskog hip-hop pokreta i graffiti-arta: Zulu, Ramzes, Keops, Dr. Scratch, The Ghetto Breakers i mnogi drugi. Ti nekadašnji kraljevi i faraoni našeg graffiti-arta danas čuče po periferijskim birtijama i uz pivicu prepričavaju mladenačke avanture ili su, pak, etablirani građani srednje generacije koji u donjim ladicama svojih ormara skrivaju fotografije i blueprint bookove svojih tagova i pieceva.
2Fast pripada onoj manjoj skupini graffiti-art populacije koja svoje mladenačke frustracije i potencijale nije zadovoljavala samo brzim i lakomislenim vandaliziranjem javnog dobra, nego je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn te se zaposlio u struci još kao osamnaestogodišnjak. U tom smislu, on se, stigavši s druge strane ograde uklopio u način razmišljanja akademski školovanih umjetnika, primjerice, Keitha Harringa ili Jean-Marie Basquiata koji su se inspirirali kreativnom energijom graffiti-art naturščika te od njih preuzimali estetske obrasce i stilske elemente ovog umjetničkog smjera. U tom procesu počele su se granati osnovne distinkcije unutar graffiti-arta: prvu je predstavljala paralelna egzistencija njegovih dviju grana: one estetizirane, koja je u New Yorku a, ubrzo zatim, i u velikim europskim prijestolnicama, s kućnih fasada ili vagona metroa, prešla u prostore mainstream galerija i one divlje, ali autentične, u kojoj je formalno umjetničko obrazovanje i dalje nadomještao adrenalin protuzakonite avanture i/ili socijalna frustracija grafitera. Druga, jednako važna distinkcija bila je ona koja se stvorila između izvornog tagiranja (ispisivanja svog pseudonima) kao javnog upozorenja protivničkim skupinama da su zašle u tuđi teritorij i njegove postupne transformacije u kompozicije (piece, throw-up) koje više nisu puko upozorenje Ovo je moj teritorij!, već sredstvima likovnog izražavanja pokušavaju uspostaviti komunikaciju s ostatkom društva iz čega nastaje i likovni pravac širi od graffiti-arta, tzv. ulična umjetnost ili street-art. Na globalnoj razini, taj novi umjetnički stil, bolje reći, fenomen personaliziran je, nesumnjivo, u liku i djelu glasovitog britanskog street-artista Banksyja.
U navedenom četvrtstoljetnom grananju i umjetničkom sazrijevanju izvornog graffiti-taga, u punoj mjeri sudjelovao je i Krešimir Buden – 2Fast. Kao grafiter obišao je čitavu Hrvatsku i dio Europe i pritom rado kaže kako nije izbjegao „Ni nagrade niti kazne“. Unatoč umjetničkom nomadizmu, ostao je zainteresiran za svoju mladenačku ljubav – produkt dizajn, ali i prizemljen poslovnim obvezama i stogim standardima što se nameću profesionalnom grafičkom dizajneru. Krešimir Buden davno je prevladao razliku između spontanog, izvornog graffitiarta i akademskog, umjetničkog stvaranja papa kada se zainteresirani promatrač nađe pred njegovim trodimenzionalnim objektima, prva asocijacija nije graffitiart nego su to, primjerice, organske strukture Josipa Diminića iz 70-ih i 80-ih godina prošlog ili, možda, one školjkaste forme te nešto recentnije linearne skulpture Nikole Koydla, iz prvog desetljeća ovog stoljeća.
Ove posljednje prepoznajemo u nizu od pet objekata koji zajedno čitaju Budenov pseudonim: 2, f, a, s, t. Ali to više nije samo tab (potpis) Krešimira Budena: jarko crvena dvojka, odnosno slova interpretirani su kao piktogrami klinastog pisma čime se sublimira kontinuitet čitave mediteranske, bolje rečeno, zapadne civilizacije: od Sumerana, grčko-rimskog svijeta, preko hrvatskog glagoljaškog pisma, sve do suvremenih tagova grafiterske subkulture. Po tom svom, epohalnom i kulturnom ishodištu, Budenovi objekti iskazuju se kao mimetički znakovi vremena i prostora u kojem on živi i radi. Drugu važnu skupinu trodimenzionalnih objekata čine strelice, još jedan karakterističan motiv graffiti-arta. U stvari, one su živo sjećanje umjetnika na ulicu, simbol dinamike urbanog života, određivanje pravca ili, čak, nekog metafizičkog „Puta koji je važniji od cilja.“ (K. Buden). Konačno, treću skupinu objekata čine zamrznuti, gotovo realistični prikazi akcije sprejanja koji predstavljaju svojerstan hommage grafiterskoj generaciji, koji svojom doslovnošću zaostaju za prethodno spomenutim, sofisticiranijim nizovima objekata.
2Fast uložio je petnaest godina promišljanja i eksperimentiranja kako s motivima svojih objekata, tako i s materijalima za njihovu trodimenzionalnu formu. Na kraju tog puta ili možda na početku jednog novog – Buden je svoje objekte: brojke, slova i strelice oslobodio svakog suvišnog izražajnog balasta, tipičnog za graffiti-art, svodeći njihovu prezentaciju samo na fragmentiranje ili zakrivlja-vanje, te uranjanje i izranjanje iz podloge. Pritom, najuspješniji nam se čine oni monokromni primjerci na kojima je sva nijansiranja i sjenčanja prepustio da odrade spot-lights (tj. reflektori) na stropu Galerije.
.
dr. sc. Darko Bekić
