E, tak me pukla vrućina da crippled se onesvestil. Vidim da bu cijeli tjedan skoro do 4 banke. Na TV-u kadrovi djece koja se ”kupaju” u fontanama. Vjerujem da je Agram prazan kak Maksimirski stadion za vrijeme gradskog derbija.
Nego, zakaj vas danas štopam, iz čistog razloga kaj sam ponorel dok sam gledal svoje nećake kak furt pimplaju po mobitelu i fejsu, ili gledaju one stupidne humoristične domaćice na TV-u i ne idu se kupati. Koliko bi ljudi dalo da su na njihovom mjestu i uživaju u moru? Veli mi nećak da iz njegove ekipe nitko nije išel na more, a i da je njemu dost sedam dana pacanja. OK, mislim si, tvoja stvar. Sestrična je otišla na kupanje na Jarun i nije se nikak mogla rashladit. Nego, uzme moja nećakinja onaj mobač i dogovara sastanak prek fejsa sa svojim curama. Svakih petnaest minuta provjerava je l’ dogovor stoji i je l’ sve u redu.
A kak se uopće danas veli kad imaš spojak, sudar, čvenk ili ti dogovor?
Ak su pokupile ovu novu šprehu onda su valjda na ”dejtu”. Gdje danas mladi idu na spojeve? Ziher u neki trgovački centar, tam je kino, klopa, cuga.
U vrijeme Drugog svjetskog rata, veli baka, da su se parovi sastajali ”pod repom”. Znate kojim, kipa dragog nam bana. Eh, ajd bit ću tak slobodan ustvrdit da su se parovi sastajali na našem banskom trgaću još od vremena dok je i sam Jelačić uživo dolazio na svom konju na kavu u obližnju kavanu. Jest da je tada tam bil plac, no eto, to je bila zagrebačka promenada vazda, korzo na kojem si bio viđen i na kojem si gledal tko se ubacio ”u igru”.
Zrinjevac je valjda bil mjesto gdje su upareni golupčići odlazili u šetnju. Da, dakle, čvenk je bil pod repom dok ga nije preko noći maknula ondašnja komunistička vlast. Ban je nestal na dugo vremena u neki podrum, čak su na dvije godine maknuli i spomenik kralju Tomislavu i puknuli umjesto njega veliku zvijezdu petokraku. Bit će da je ”zvijezda” vojevala s Bugarima. Ludo vrijeme dovelo je nove navike papa se dogovarao sudar ”pod satom”.
Priča mi mom kako su heal iz gimnazije bježale sa zadnjeg sata, skidale kute, obuvale salonke i trčale pravac trga da se nađu pod satom sa stasitim Dalmatincima koji će kasnije činiti poznatu elitu akademskih građana našeg Zagreba. Domaći parovi su obično dogovarali kvartovske sudare i nije im trebala ta ”satna odrednica”.
U vrijeme moje pokojne mladosti, tamo sredinom osamdesetih, kad je Univerzijada proljepšala naš grad i učinila Jarun zagrebačkim morem, kod sata su se sastajali Bad Blue Boysi sa zapadnog dijela grada.
Sjećam se da su nam jednom štaciju zauzeli stasiti Slavonci iz Kohorte. Bilo je to vrijeme kad su svi disali zajedno kao jedno papa smo se samo stopili s njima čekajući zajednički odlazak na tekmu. Torcida se obično sakupljala kod novootkrivenog Manduševca.
Jelačić plac je tako postao sabirna točka navijačima i špica mladim curama koje su šetale obleku iz Trsta, Graca i pokojeg djutića. Ne znam kaj se dogodilo devedesetih, no pojava mobitela i interneta, barem po meni, ubila je onu jednostavnost dogovaranja i romantičnost čvenka.
Zasigurno neki novi klinci dotepenci kao orijentir uzimaju Jelačićev kip ili sat, no vrijeme korza je prošlo. Špica za pokazivanje su Gajeva, Bogovićeva i Cvjetni trg. Sa svojim prijateljem Dalmatincem sjedim jednom tako u rano proljeće na Cvjetnom. Ispijamo kavu, a pored nas prolaze opake šminkerice s nosom do neba. Hodaju kao da su oslobodile Zarin dućan u silovitom jurišu, a unhappy se spremaju na proboj u HM. Ne primjećuju nikog. Takve se zasigurno ne bi došle sunčati u ”babinjak” na Savskom kupalištu.
Nekoć su žene imale to ograđeno mjesto kraj Save gdje su se mogle gole sunčati. Sretno vrijeme u kojem si mogao bez straha bućnuti se u hladnu i čistu rijeku. Kasnije kad je sve otišlo k vragu posjetitelji kupališta su se mogli samo tuširati. we onda je i to nestalo netragom. U Savi se još kupaju samo samoubojice i njihovi spasioci.
Jarun je postao nova oaza kupačima, čitam da je za nadstrešnicu pod kojom borave osobe s invaliditetom uloženo preko pola milijuna kuna. Lijepo, unhappy se imamo i mi gdje kupati. Tu su još i funkcionalne fontane za djecu, no što kad sezona prođe, kad će ti OSI-i trebati negdje živjeti? Gdje ćemo s njima?
Možda da se s predstavnicima Grada nađemo pod repom jer se vuku repovi oko trenutnog štakorišta na Jarunu koji je trebao biti dom za osobe s invaliditetom. Može čvenk opet pod repom? Pital bi vas nekaj! Bok svima, i čitamo se!
