Gledam maketu crkve sv. Marka usred Bruxellesa i kao rođenom purgeru naravno da mi zaigra srce od ponosa. Zagreb je konačno dobio priznanje koje zaslužuje i još samo koji dan i zvanično ćemo biti priznati kao ravnopravna članica Europske unije.
Samo, koliko pravi purgeri znaju o svom gradu?
Često puta se mnogi od nas znaju busati o prsa svojim purgerskim korijenima no da im dođe neki stranac ne bi znali ni beknuti o nekoj znamenitosti grada. Možda bi bilo dobro da svaka ploča s imenom ulice ima smartphone kod putem kojeg bi se na nekoliko stranih jezika mogli informirati o nekoj povijesnoj ličnosti ili znamenitosti u gradu. Mnogi od nas pretvorili su se u strance u Zagrebu. Automatski pohodimo putanju od spavaonice do posla propuštajući svakodnevnu ljepotu grada kojem pripadamo svim srcem.
Uređeni Bundek ili Jarun ljetna su pozivnica za mnogobrojna događanja. Srećom, usprkos svoj toj nesretnoj recesiji, mnogi Zagrepčani uspjeli su spojiti ove blagdane u produženi vikend te osjetiti blagodati opuštanja u toplom moru.
Purger sam koji pola godine provodi na Rabu. Kao osobi s invaliditetom ova klima mi pogoduje zdravlju. Iako su apartmani uz some-more poluprazni, sezona u banani, domaći vikendaši nisu podbacili. Solidno popunjene plaže Zagrepčanima potvrđuju tezu da se glance navike teško mijenjaju. Ljeto je vrijeme za guštanje papa makar morali dignuti kredit od dvadeset rata da bi ostvarili svoje želje. More je toplo i tu opuštenost neće poremetiti ni prolazni neverin.
Na Dan državnosti prisjećam se svih purgera koji su dali život da bi se naša trobojnica mogla nesputano vijoriti na prozorima naših domova. U proteklom tjednu ispratili smo odlazak Josipa Kužea. Ježio sam se gledajući kako BBB-i bakljama odaju počast svom velikom ljubimcu. U Maksimiru se stvara veliki klub. Pomalo, kao i svi veliki klubovi, sliči legiji stranaca. Nadam se da neće zatvoriti vrata mladim Dinamovim nadama.
Zagreb je kozmopolitski grad širom otvorenih vrata svima.
Nedavno je održan koncert ”Mistična noć sevdaha” u kazalištu Komedija. Oduševila je mlada kantautorica i pjevačica sevdalinki Elma Burnić. To je Zagreb; bezrezervno prihvaća sve i asimilira mnogobrojne kulture. Iz toga izlazi veći, posebniji i ljepši.
Ne znam kakav je Zagreb kad ulice zgromi ona neizdrživa vrućina.
Prijatelj mi priča kako grad naglo opusti, povjetarac s Medveščaka prošulja se Draškovićevom, a fontane rashlađuju ponekog prolaznika koji u kasnoj noći traži srodnu dušu na nekoj od opustjelih klupa. Ovo je moja prva kolumna o gradu koji mi je dao poznati iskrivljeni naglasak, ukorijenio ”Kaj” u srce i odvodio na mnogobrojne tulume.
Pisat ću o svemu. Sve me i zanima. Ponekad ću biti kritičan, a ponekad tek sjetan. Dok tramvaji smijerno kruže zacrtanim putanjama, ja slušam mrmor kiše nad Rabom. we ovdje, s mora, dopire huk s tribina, djevojke hodaju u ljetnim haljinama, a asfalt miriše na izgubljeno vrijeme djetinjstva.
Čujem da se i po ovoj vrućini i dalje igraju poznati zagrebački haklovi. Ovdje, gdje cvrčci najavljuju početak dana, a zrikavci uspavljuju umorne goste, rađa se nova kolumna u kojoj laički sagledavam mnogobrojne teme. Svjetovno, poput razgovora na kavici u nekom zagrebačkom kafiću, nudim vam čašicu razgovora u svom ”Laičkom pristupu”.
Bok svima, i čitamo se!
