Tjedan velikih frka i promjena je za nama. Početak istoga je obilježilo usvajanje zakona popularno nazvanog “Lex Perković”. Karamarko i bliski mu Kaptol digli su galamu do neba. Ajde kaj se Crkva brine papa Biskupska konferencija šalje cirkularne e-mailove i poruke s propovjedaonica, ali Karamarko? Ne kužim je li stvarno u pitanju Alzheimer ili se on samo pravi blesav kad se ovako javno zauzima za gonjenje zločina iz komunizma danas a, dok je mogao nešto učiniti ranije, nije mu palo na pamet? No, dobro, zakon je usvojen, Karamarku ni “Iustitia et pax” nije pomogla a Zoki M. ih je sve odignorirao i lijepo realpolitički odgovorio kako će Europa uvijek imati nešto za prigovoriti i otišao put Bruxellesa na limit čelnika zemalja članica Europske unije.
Karamarko je ostao doma i zazvao Božja čuda koja će se dogoditi ako ova vlada opstane bez izvanrednih izbora. Kaže da je HDZ spreman za preuzimanje vlasti ako Božja čuda iznevjere nevjernički SDP .Tada kaže Tomo, oni (HDZ) imaju spremne projekte razvoja i to kao npr. navodnjavanje kao nasušnu potrebu za proizvodnju hrane, završetak raznih autocesta i na kraju projekt podmorskih tunela za povezivanje otoka. Ma, daj me nemoj … znaš kaj. Provela mu stranka na vlasti tri četvrtine trajanja države a navodnili su samo svoje džepove i još ideja o tunelima. Pa to bi bila revolucija u rangu dolaska Hrvata na some-more ali bojim se da bu od svega (sve i da ikada dođu na vlast) ostala samo još jedna u nizu “morskih ideja”.
Da sve ne bude baš jednostavno pobrinula se Angela Merkel. Otkazala je svoj dolazak u zadnji čas i time dolila još malo ulja na vatru kojom su oporbenjaci pekli Vladu i njenog predsjednika. A, kako su svi odmah ispalili na zakon”Lex Perković”, kao glavnog krivca za nedolazak Merkelove, Zoki se morao braniti čim je sve mogao da bi na kraju zaključio kako ona o tom slučaju najvjerojatnije nema pojma. Je, moš’ si mislit’ kak’ nema! Ja mislim da bu prije bilo to kaj je njena slika osvanula u skoro svim medijima u Hrvata papa je ženskoj malo neugodno. Istina bog, da su je navodno plasirali ( fotku :”Gola Merkel”) grčki mediji ali kak’ ona baš nekako nije pozvana u Grčku eto, možda i u tom “grmu” leži gola istina.
Sve si mislim cijelog protekloga tjedna kako mi je to zadnji tjedan u neovisnoj mi državi. Kopam si po sjećanju i razmišljam kada smo zadnji put imali takav tjedan? To bi otprilike bilo negdje davne 1102. godine kad je sklopljena personalna unija s Mađarskom koja je trajala do 1918. godine. Nakon toga smo pojurili u frci od zelenog kadera u uniju nazvanu Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Radić je spominjao guske u magli ali od silne frke pred boljševicima i zelenim kadrom nitko ga nije slušao. Ta država se oslanjala na srpsku vojsku i prošli smo onako kako smo si i skuhali. Srbi su taj čas skužili da su jedini s represivnim aparatom i to se preko noći pretvorilo u tzv. “Tamnicu naroda” a hrvatski je narod prošao kao i ranije s Mađarskom i Habsburškom monarhijom. Tek neugodno velika statistika. Došla je i prošla Kraljevina, naslijedila ju je SFRJ koja je isto tako završila u plamenu nerealiziranog “bratstva i jedinstva”. Na kraju je ispalo da nitko ne želi živjeti u zemlji u kojoj jedan narod “ne umije da radi ali umije da se bije” što je u konačnici ispalo također još jedan balkanski mit jer su dobili po piksi od svih kad su se drugi malo bolje naoružali. I, eto, taman nam je domovina navršila pravu punoljetnost (21 godina starosti) a mi odmah bjež’ u novu uniju koja je formalno čak mlađa od Lijepe naše za godinu dana (1993.god. ugovorom u Maastrihtu oformljena je EU koja je do tada bila samo Europska ekonomska zajednica). Ne kužim. Ispada da zapravo nemremo nikako živjeti sami sa sobom barem neko duže vrijeme. Mislim, papa to je i nekak’ normalno, prije nam je uvijek netko drugi bio kriv, u samostalnoj zemlji gdje smo sami odlučivali o svojoj sudbini došli su nam glave mangupi iz vlastitih redova. we nismo imali koga okriviti za to što nam je loše. Ulaskom u EU vratili smo dežurnog krivca sve svoje nedaće i neuspjehe. Pa, i to je nešto jer da smo ostali samostalni ne znam kako bi dalje živjeli sami sa sobom.
I, došao je i taj dan! Proslava ulaska u EU u nedjelju bila je glavni krivac za izluđene stanovnike Zagreba koji nisu imali pojma kako doći s jednog na drugi kraj grada, kada i u koje vrijeme se smiju kretati automobilima, koje tramvajske linije idu kuda, kada i gdje. Sve je to bilo vrlo konfuzno objašnjeno a, zapravo ni na pozive dežurnim službama niste mogli dobiti točan odgovor. U cijelom tom kofužijonu Zagreb je uspio organizirati i “Festival vatrometa” kojeg se zadnji dan poklopio sa proslavom ulaska u EU. Za razliku od centralne proslave i njenog programa tamo smo ipak imali svojevrsni “reality check” u vidu jednog poštenog vašara najnižeg ukusa i programa. Sama proslava i module na Trgu Bana Jelačića je bila iznad svih očekivanja. Tamara Obrovac , Rundek i 2Cellos svojim su nastupima bili su više nego na nivou i zato se ovdje zahvaljujem svima koji su radili na tom programu a ponajviše Dori Ružđak Podolski na odličnoj režiji. Riješili su me mog najvećeg straha vezanog za srljanje u Europu da će nas ovom prigodom predstaviti neka “popularna” pjevaljka.
